Drugi izlet OPŠ 11G Japetić 18.9.2022

Japetić

Osvrt na drugi izlet OPŠ 11G

Hpd Runolist

Japetić 18.9.2022.

Nakon što smo uspješno (i bez kolateralnih žrtava) preživjeli Medvednicu, entuzijastični i kronično neispavani uputili smo se i na drugi izlet Planinarske škole na Japetić, najviši vrh Samoborskog gorja.

Okupili smo se u nedjelju nešto prije osam sati te smo već tada imali prvu priliku iskušati vlastite orijentacijske vještine. Naime, tražeći istočnu stranu Lisinskog neki od nas već su odradili jutarnje zagrijavanje hodajući besciljno po apsolutno svakom parkiralištu u blizini Lisinskog, osim naravno onog s istočne strane.

Ipak, nakon okupljanja, kratke priče i laganog smrzavanja, vratio nam se subotnji entuzijazam za planinarenjem te smo se zaputili prema Samoboru.  Na putu smo napravili kratku pauzu za kavu koja je svima očajnički trebala, te smo se zaputili prema Šoićevoj kući, koja nam je bila polazna točka izleta.

Stigavši na mjesto polaska započeli smo s pripremanjem opreme, presvlačenjem i navlačenjem bespotrebnih slojeva odjeće. Neki od nas su u tom procesu iskoristili i nisku zidanu ogradu u blizini jedne obiteljske kuće, ni ne naslućujući kako smo time počinili tešku povredu imovinskih i moralnih prava vlasnice koja je ubrzo u histeriji izašla van i potjerala nas sa svoga posjeda. Jasmin je bio šokiran.

Pomalo smeteni, ali odlučni, krenuli smo s usponom laganim tempom koji smo, uz povremene pauze, održavali sve do vrha. Na vrhu smo obavili i sveobuhvatni photo-session kod razgledne piramide, zajedno s juniorskom sekcijom Planinarske škole, popularno zvanom “Runolistići”.  Neki od mlađih članova jasno su iskazali i negodovanje trajanjem slikanja, a stariji članovi su se (neverbalno) s njima složili.

Pogled s vrha piramide bio je uistinu prekrasan, a svakako je bio bitan i žig na samom dnu piramide, koji je mnogima bio i prvi žig u planinarskoj knjižici.  Sljedeća točka izleta bio je PD Žitnica u kojem smo pojeli izvrstan ručak (pri čemu je ženski dio ekipe bio ugodno iznenađen i stanjem i održavanjem vanjskog zahoda).

U blizini doma vodiči su održali predavanje čvorologije na kojem smo naučili dva nova čvora, “lađarac” i “polulađarac”. Neki od nas su izvrsno savladali sve čvorove, a neki su (ponovno) zaboravili ponijeti uže. Drugo navedena situacija, ujedno je i razlog što pišem ovaj osvrt ovog kišnog subotnjeg popodneva. 

Siti i pothlađeni uputili smo se nazad prema Šoićevoj kući i autobusu, usputno uživajući u prekrasnim šumskim stazama, svježem zraku i druženju.

Naravno, prije povratka u Zagreb morali smo i stati u Samobor na kremšnite i kavu, jer svakako treba vratiti sve teško potrošene kalorije na najfiniji mogući način.

U Zagreb smo stigli oko sedam sati, umorni, pospani i prezadovoljni s još jednim odličnim izletom.

Vedro!

Matea 😊

 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.