Šesti izlet OPŠ 10G – PP PAPUK – 7/8.5.2022.

Jankovac

Osvrt na šesti izlet Opš 10G Hpd Runolist

Papuk 7. – 8. 5.2022.

Pisanje osvrta ne bi trebala biti kazna već čast i povlastica. Zato sam ja na 6. izletu OPŠ 10G otvorio sezonu dobrovoljnog pisanja osvrta te se toplo nadam da će još 3 školarca osjetiti istu količinu ponosa i euforije i nastaviti novopečenu tradiciju koja će biti samo još jedan u nizu neprikosnovenih dokaza da smo elitna generacija. Osim časti i povlastice, pisanje osvrta je na neki način i nagrada jer sam od Zorana (dalje u tekstu: Veliki vođa) dobio i jedno Osječko. Pa vi vidite…

Ovim putem zahvaljujem vodiču Marku Maleševiću (dalje u tekstu: Prvi gubitnik u beli) jer sam se osjećao prozvanim kada je Veliki vođa priupitao želi li tko pisati osvrt, a Prvi gubitnik u beli je, u svom stilu, dobacio da je razočaran jer ne vidi da se itko od školaraca tuče da bi navedenu ulogu preuzeo na sebe. Pretpostavljam da je bio razočaran i jer je bio uvjeren da je meni uvalio pisanje osvrta za Skrad, ali s obzirom na to da nakon 2 mjeseca intenzivnog druženja i dalje ne raspoznaje tko je tko, zaduženje je svalio na Janka.

  1. izlet OPŠ 10G bio je ujedno i prvi dvodnevni izlet, a destinacija je bila Papuk. Imali smo i specijalne goste, 3 bolje polovice naših vodiča te gospodina Danijela, našeg novog prijatelja (dalje u tekstu: Mile Kekin za siromašne). Pa krenimo…

Tako bude večer, pa jutro – dan prvi. Budim se u cik zore, pogledam u mobitel, Lea (dalje u tekstu: Human dron) mi je napisala da dolaze po nas u 5:40, Željko (dalje u tekstu: Precjednik) u 5:45. Okej, znači u 5:45 moramo biti vani. Prvi izlet za koji su nas skupljali, mi smo ih trebali čekati na kružnom toku, ali kako su oni došli ranije, a mi izašli kasnije, Precjednikova limuzina nas je dočekala u ulici. Već tada su skužili kakvi smo, pa od tada svaki put dolaze ispred kuće. Hvala im na tome. Ulazim u Jankovu sobu, Grga spava k’o zaklan, burna noć. Long story short, dok smo se spremili i uzeli svu potrebnu opremu, bilo je već 5:55. Human dron nije mogao vjerovati koliko stvari nosimo, stižu stol za beer pong, jedan zvučnik, drugi, ruksaci itd. Ubrzo smo kod Lisinskog i krećemo na put.

Nakon malo duže pauze za kavu (jer konobar u subotu u pol 9 ujutro nije očekivao 40ak nabrijanih školaraca) nastavljamo put do ulaza u PP Papuk i Veliku otkud kreće naša dnevna tura. Nakon zagrijavanja se dijelimo u 5 grupa od kojih svaka dobiva mapu i na temelju naučenih vještina i (ne)znanja pri korištenju kompasa vodi određeni dio rute. Novo i zanimljivo iskustvo koje je bilo uspješno za sve grupe jer smo do dolaska pred PD Jankovac prošli sve check-pointove koje smo i trebali; to su redom bili Velički stari grad, Tauberove stijene, vrhovi Lapjak s kraćom pauzom i Nevoljaš te naposljetku PK Jezerce s dužom pauzom.

Nakon cca 4 i pol sata hoda stigli smo do Jankovca gdje smo ostavili stvari i odmah se zaputili obići i slap Skakavac u neposrednoj blizini nakon čega je subotnja tura bila službeno gotova. Slijedio je razmještaj po sobama i večera (Kiki kaže da je kruh bio odličan) nakon koje su uslijedila 2 predavanja. A onda treće poluvrijeme… bez interneta do fajrunta se vrtilo jedno te istih 30ak pjesama s Jankovog moba, al’ bilo nam je suviše dobro da bi primijetili. Svatko je bio u svom elementu: Kiki maše Aniti ključevima njegove i Markove (dalje u tekstu: Manjina) sobe i dere se ‘’REKA SAN NE MOŽE’’, Monika ima plesne pokrete za koje vjerojatno ni sama do te večeri nije znala da ih ima,

Danijel na mikrofon pjeva neke mračne a capella dionice od kojih ni jednu riječ nisam razumio, Mile Kekin za siromašne diže atmosferu do usijanja, a Veliki Vođa nas sve nadgleda i zadovoljno kima glavom misleći u sebi ‘’pa stvarno su elitna generacija’’. Podižem glavu i s vanjske strane restoranskog prozora ugledam neku utvaru, zagledam se malo bolje, kad ono Branimir (dalje u tekstu: Drugi gubitnik u beli) stražari vani, pazi da nas ne napadnu divlje zvijeri. Nakon što su nas istjerali iz restorana, druženje smo završili uz kratki briefing vani i nagradnu vožnju na zipline-u za sve najjakije koji su opstali do samog kraja.

Tako bude večer, pa jutro – dan drugi. Najkasnije buđenje u povijesti OPŠ-a, doručak je tek u pola 9. Silazimo dolje, pola nas za stolom, pola u redu, nema više jaja. Ajde, bar je bilo narezaka. Moram pitati Kikija je li mu i doručak bio za 5. Nema veze, nakon ‘’doručka’’ spremamo stvari pa orni i odmorni krećemo na nedjeljnu turu. Veliki vođa vidi da imamo energije pa nabija tempo koji mi s lakoćom održavamo. Stižemo na vrh Češljakovački vis gdje radimo dužu pauzu za jelo i piće nakon koje odrađujemo i čvorologiju.

Na putu prema dolje dolazimo na račvanje na kojem Veliki vođa mijenja rutu jer vidi da smo uhvatili formu pa se zanimljivim putevima spuštamo do PK Trišnjica nakon čega slijedi povratak do Jankovca. 4 i pol sata hoda i preko 13 pređenih km nakon groznice subotnje večeri i nije tako loše. Vrativši se pred Jankovac, zatekli smo party veći od našeg što nam je palo teško jedino zbog toga što smo tako umorni morali čekati u redu na okrijepu. Većina nas se odlučila sjesti na veliku tratinu ispred doma gdje smo uživali u svježem zraku, zrakama sunca, grickalicama i hladnim pivama.

Preostalo nam je još malo snage i još manje vremena da zaigramo i nogomet, koji je završio kada se s noge na nogu bezbrižno i mučki iza naših leđa došetao Prvi gubitnik u beli i izbio loptu iz nogu kome drugome doli – Manjini. Lopta se veselo otkotrljala vlasniku i tu je za nas izlet bio završen. Polagano smo skupili stvari i zaputili se u smjeru busa. Ako ste mislili da je to bilo to od ovog kratkog osvrta (imajte razumijevanja, dvodnevni je bio izlet tako da mi je valjda dopušten duplo duži tekst nego jednodnevnim osvrtačima), grdno se varate.

Jozo je upalio motor i krenuo put Zagreba, kad ono jadni Tomislav trči za busom. Jest da se dan prije otrovao onim fantastičnim kruhom i cijeli sljedeći dan oporavljao po onom divnom vremenu koje nas je poslužilo cijeli vikend, al’ Bože moj, pa ne znači to da ga trebamo ostaviti na Papuku. Netko treba i delati sutradan. Glasali smo i dvotrećinskom većinom dopušten mu je ulazak u autobus. Jozo je još jednom upalio motor i uz jedno kraće stajanje doveo nas pred Lisinski.

10G – 6. izlet – 

Za Ivanu, Maju i sve ostale iz 5.b kojima se ne čita cijeli osvrt, kratki sažetak:

Pisanje osvrta ne bi trebalo biti kazna već čast i povlastica. Čitanje osvrta ne bi trebalo biti muka već gušt.

Grgur B. (stariji brat mlađeg brata)

P.S. tko nas još ne raspoznaje, imam manje brade i više opreme od brata. E da, i kako bi Gabi rekla, manje sam simpatičan. I ne odazivam se na ime Janko. Osim kad se ipak okrenem.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.