Osvrt na izlet.
Zagradski Vrh 18.03.2023.
Rano jutro je, a nije više tako hladno. Došla je sezona proljetnih izleta i ustajanje je odmah je lakše. Život je lakši, sve je lakše.
Okupljamo se iza Lisinskog, na Trnjanskoj cesti za koju, s obzirom na to da svaki put obiđemo nekoliko planinarskih autobusa dok ne nađemo svoj, bi ozbiljno trebalo razmotriti preimenovanje u Planinarsku cestu. Nadam se da ovo nije neka već ofucana fora 😊.
Nakon pozdravljanja dragih ljudi, ukrcavamo se u autobus i krećemo put Grižana. Usprkos lakom ustajanju, lako je i zaspati u autobusu, kako bi dodatno napunili baterije za današnju turu.
Kratka pauza za wc na autoputu i stižemo u Grižane. Neki sjedaju na kavu, neki doručkuju uz sunčanje a neki se razbuđuju šetnjom. Grižane imaju zanimljive spomenike koji upućuju na bogatu povijest. Prije uspona i vodič nas upućuje na važnost Grižana a zatim slijedi, ne manje važno, grupno slikanje te polazak na turu!
Ako nekoga do sada nisu razbudila proljetna jutra, kava ili doručak, strmi početak staze sigurno jest. Krećemo se hrabro, stajemo za skidanje i prekrasne poglede prema moru. Iznenađujuće je toplo. Neki se prisjećaju da je dio osnovne planinarske opreme i zaštitna krema za sunčanje. Neki će taj podsjetnik nositi još par dana. Srećom, izloženi i strmi dio staze nije trajao jaaako dugo. Dolazimo do relativno ravnog makadama gdje dolazimo do daha i bježimo od sunca.
Dok prvi dio grupe juri kako bi što prije došao na vrh, zadnji dio grupe je posvećen strateškim planovima kako se obraniti u slučaju susreta s medvjedom, divljom svinjom ili bubamarom. Javite se za savjete :D.
Stižemo do lovačke kuće Kalac gdje radimo dužu pauzu jer smo stigli prije očekivanog vremena. Pozdravljamo neobične lovce koji sa sobom vode vrlo umiljatu macu. Klopamo i pričamo, razmatramo koliko bi težine podnio koji dio smrznutog jezera kada bi morali hodati po njemu. Vrijeme je za krenuti dalje. Koračamo šumom koja postaje sve strmija. I evo nas na vrhu. Zagradski vrh dočekao nas je u punom sjaju, bez oblačka, osunčan, zove na izležavanje. Nakon obavljenih formalnosti pečatiranja, liježemo gdje prije uspijemo i uživamo na suncu. Neki su se pozabavili pogađanjem vidljivih okolnih vrhova. Obavezno slikanje na vrhu i vesela ekipa kreće dolje.
Uobičajeno, na silasku su svi opušteniji. Stigli su neki komentari da se nismo previše umorili. Stigli su možda prerano jer je i spuštanje imalo svoju duzinu, što se osjeti pogotovo nakon cijelog dana hodanja. Srećom, veselili smo se naručenom ručku u, uvijek izvrsnoj, Vagabundinoj kolibi.
Sretni jer smo uspješno odradili turu, krećemo za Zagreb. Opušteni razgovori i lagano kljucanje u busu. Počinje muzika. Glasna muzika. Stilski ne baš skroz očekivana za ovako mladu skupinu. Svi smo zbunjeni ali očekujemo da je nešto posrijedi i u pravu smo. Muzika se prekida radi poziva naše vodičice radiju koji slušamo, kako bi naručili pjesmu za našeg vozača i čestitali mu rođendan. Sada nam je sve jasno! Uz opće oduševljenje, slavimo rođendan i stižemo kući. Kraj još jednog lijepog izleta, hvala vodičima i super ekipi i pozdravi do idućeg puta 😊
Dorja T.
