Osvrt na sedmi izlet OPŠ 12G Hpd Runolist
STAZA KAMENIH STUPI – GRIŽANE 27.5.2025.
ZALEĐE CRIKVENICE
Što se krije na Klamaruši? Je li to san ili java?
„Pa dobro hoćemo li više na Premužićevu?“ Bile su to moje riječi nakon što je izlet na znamenitu stazu Sjevernoga Velebita otkazan… Priroda je ponovno pokazala svoju snagu. No planine neće pobjeći, a naš vodič Goran Žorić pripremio nam je pravo iznenađenje. Ovaj vikend planinarit ćemo Stazom kamenih stupi na Klamaruši – izvrsna alternativa, još jedno novo prekrasno mjesto, vjerovali smo, a kasnije i potvrdili…
Sastajemo se na starom mjestu u 6.45. Osmijesi su ranim jutrom na licima „12G – Nema labavo“, ovaj put ni više ni manje core skupine. Naše Mazne mace nisu s nama, ali mi ćemo ovaj izlet odraditi na radost i zadovoljstvo čitave skupine. Sunce nas je ispratilo iz Zagreba grijući autobus autocestom A3. Pokoji razgovor o opremi, izletima, planinarskim iskustvima, pa malo tišine, baš koliko nam treba… Plavetnilo mora polako se naziralo, a uzbuđenje je raslo u srcima dragih ljudi!
Staza kamenih stupi stari je put koji vodi kroz usjek planine Klamaruša. Klamaruša se prostire iznad sela Beretići u blizini naselja Grižane u zaleđu Crikvenice. Stižemo u Grižane gdje ispijamo kavu, čaj, tko već što voli u jutarnje sate. No ne zadržavamo se predugo, jer moramo odraditi razgibavanje, znamo da je to važno. Živko nam je ponosno predstavio svoje gimnastičarske vještine, a mi nismo posustajali slijediti ga. Stavljamo kremu jer je sunce odlučilo pratiti nas skroz do cilja i spremni smo za polazak. Glavni vodič Goran ponosno predstavlja pomoćne vodiče koji su jednako uzbuđeni kao i mi, a nekima je to prvi izlet! Strateški raspoređuje snage angažirajući uz vodiče kolege koji su izrazili želju okušati se u ulozi vodiča.
Polako započinjemo uspon prema Kaštelu Belgrad. Prvi su koraci (kao i uvijek) teži, no ubrzo postaje lakše, mišići se zagrijavaju, misli se smiruju, osjetila se oštre, svaki idući napor je miliji, mirisi sve ljepši, a pogledi dojmljiviji. Stižemo do crkve Gospe Snježne u Belgradu gdje kratko odmaramo i uživamo u pogledu. Zatim nastavljamo putem Klamaruša i dolazimo do početka Staze kamenih stupi. Slijedi fotografiranje, jer treba imati što za pokazati i u svom planinarskom spomenaru. Prva fotka – samozatajan smiješak, druga fotka – „trbuh unutra“ i osmijeh do neba. Odmah nakon toga slijedi drugi važan potez vodiča. Dijelimo se u dvije skupine, jedni će nastaviti bržim tempom, a drugi će guštati malo polakše. Putem treba biti oprezan i usredotočen na svaki korak jer je staza krševita.
Staza kamenih stupi kružna je staza duga oko 10 km, s preko 1300 stepenica, ili stupi kako bi rekli tamošnji ljudi, isklesanih ili ugrađenih u stijene. Budući da smo znatiželjni i ne zanimaju nas okvirni brojevi, Siniša dobiva zadatak da izbroji koliko je doista stupi na našem putu. Zadatak nije nimalo lagan! Smjelo se uspinjemo strmom stijenom, Goran postavlja vodiče na ključna mjesta da ne pođemo krivim smjerom. Čitavim putem nije izostajalo divljenja predivnom krajoliku koji nas je okruživao. Goran nam je ispričao da se Stazom kamenih stupi nekada trgovalo, kada ljudi nisu imali klasičnu planinarsku opremu i robu su nosili rukama ili na leđima, što je izazvalo još veće divljenje u nama. Nema što čovjek ne može!
A eto i nas ubrzo na klinčanom osiguranom putu! Naime, dio Staze kamenih stupi osiguran je čeličnom sajlom i klinovima. Taj put vodi do dvije špilje, Karlove peći donje i gornje. Skidamo ruksake, navlačimo rukavice i krećemo se po osiguranom putu. Vodiči, kao i kolege Fabijan, Živko, Igor i Vladimir, nesebično nam pružaju ruke, ohrabruju nas, upozoravaju na korake… Stižemo do cilja i neskromno jedni drugima čestitamo na odvažnosti. Pogledi s Karlove peći donje i gornje, kao i same špilje, doista nas ostavljaju bez daha! Kratko odmaramo u špiljama te svoje spomenare punimo novim fotografijama na kojima se pravimo važni.
Nastavljamo stazom Litica koja ostavlja dojam pomalo mističnoga krajolika s biblijskim motivima. Probijamo se kroz strmi i oštri kamenjar te stižemo do vidikovca Klamaruša odakle se pruža predivan pogled na Tribaljsko jezero, Crikvenicu i Krk. Nedaleko se nalazi i dojmljiva stijena Kuk Baba koju smo također imali prilike vidjeti. Potom odlazimo do Babine jame gdje smo se obradovali ugledavši šišmiše. Nismo ih imali namjeru uznemiriti, ali bili smo sretni što smo ih imali prilike vidjeti.
Put nas dalje vodi stazom Litica prema vidikovcu Pridva. Sunce na neko vrijeme nestaje i dalje nas prati snažan vjetar koji tu i tamo zapjeva. Doima se kao da nas svojom jačinom želi odbaciti sa staze, ali mu to ne uspijeva. Na Pridvi radimo veću stanku za ručak ustrajući u borbi s vjetrom. S obzirom na to da smo bili jako gladni, ne dopuštamo da nam ni gram tune iz konzerve odleti. Frizure nisu postojane, ali nastavljamo mu prkositi ponosno se fotografirajući sa zastavom Društva.
Vraćamo se prema polaznoj točki putem Lučac, Stazom kamenih stupi, zatim kroz Antovo i Baretiće do Grižana. Vjetar nas je na Pridvi rashladio, ali je sa silaskom temperatura rasla. Nismo više brojili stupe, već smo opasno mislili na ugljikohidrate kojima ćemo rashladiti tijela. Nakon silaska svoje je gimnastičarske vještine predstavila Ivona, a mi smo se trudili pratiti je, pomalo umorni, ali istovremeno ispunjeni, kao što to biva za svakoga izleta.
Preostalo nam je i nešto slobodnoga vremena za odlazak u Crikvenicu. Tamo se odvajamo od vodiča i ovaj put mi strateški raspoređujemo svoje snage. Jedni su tražili mjesto za okrjepu, a drugi su otišli u potragu za ugljikohidratima. U orijentaciji smo već sada vrlo vješti pa se skupina brzo snašla i okupila…
U debeloj hladovini, na šljunčanoj plaži, nagrađujući i rashlađujući svoja tijela, 12G mudro je raspravljalo o tome kako se prave ljepote ovoga kraja kriju tamo gore, na Klamaruši, i treba samo malo umješnosti da čovjek to spozna. Naš je vodič Goran to spoznao te se potrudio da i mi istinski doživimo tu ljepotu.
U povratku se nismo mogli zasititi glazbe, pa je iz autobusa odjekivalo sve do Zagreba gdje smo nastavili s druženjem na starom mjestu. Napunjeni pozitivnom energijom složno smo zaključili kako je ovo jedan od najljepših izleta u OPŠ-u!
Hvala glavnom vodiču, pomoćnim vodičima i odličnoj ekipi „12G – Nema labavo“ na divnom danu!
Vedro!
Sara K.
