Ivana Bara
1974. godište, po zanimanju doktor stomatologije, manager u farmaceutskoj kompaniji Belupo, majka tri punoljetnika: Maria – 22 godine, Jakov – 21 godina i Marta – 18 godina.
Opću planinarsku školu završila sam u jesen 2017. u HPD Runolistu, licencirani sam planinski vodič pri Savezu gorskih vodiča Hrvatske od 2021., licenca međunarodnog planinskog vodiča pri UIML-a asocijaciji od 2021., završena visokogorska škola NPPG u klasi Aleksandra Brborovića 2022., završen tečaj alpskog skijanja i turnog skijanja pri SGVH 2023., predavač u Općoj planinarskoj školi i vodič u HPD Runolistu.
1. Volim planinariti jer…
Planinarim aktivno i intenzivno unatrag 6 godina, zajedno sa suprugom Danielom Bara koji je također vodič u Runolistu.
Planinarenje je postalo naša zajednička„zdrava ovisnost“ uz pomoć čega se punimo pozitivom i praznimo negativu. Ono je postalo sastavni dio našega života. Kroz odlaske na planinarenja sam puno naučila o sebi, o drugima, o životu, o međuljudskim odnosima, komunikaciji. Pomoglo mi je u privatnom i poslovnom životu. Naučilo me dodatne lekcije o ljudskoj strpljivosti, izdržljivosti, mentalnoj snazi, pomicanju vlastitih granica.
Planinarenje životu daje dodanu vrijednost avanture, izazova, smijeha, druženja, osjećaja mladosti, djeteta u nama svima, slobode i nesputanosti.
Imam osjećam da živim punim plućima, trošim svoje vrijeme intenzivno upijajući ljepote oko sebe. Osim fizičke aktivnosti ono liječi moju dušu, tijelo, održava me u ravnoteži života, uzemljava i spaja sa Stvoriteljem i prirodom. Za mene su planinarenja osim susreta sa prirodom, drugim ljudima, susreti i sa samom sobom.
Planinarenje doživljavam i kao dugoročno ulaganje u moje mentalno, duhovno i fizičko zdravlje.
Visokogorski izleti su posebna kategorija izleta u kojima pomičemo granice izdržljivosti:
fizičke i one mentalne kad u određenim trenucima osjećate i pomalo strah s kojim se borite i pokušavate se fokusirati i usmjeriti svu svoju koncentraciju i aktivnost kako što uspješnije i sigurnije proći teže i nepristupačnije terene koristeći pritom opremu i naučene vještine.
Neopisiv je osjećaj sreće i zadovoljstva i ponosa kad ispenjete neki teški vrh i sigurno i sretno se vratite u nizinu prepričavajući doživljaj proživljenog.
Ne mogu zamisliti više svoj život bez takvih iskustava. Ona predstavljaju neotuđiva bogatstva koja nosimo sa sobom i koja s užitkom prepričavamo i dijelimo dalje kroz priče svojim prijateljima, poznanicima, školarcima u OPŠ, kolegama, obitelji…veliki je gušt kad nekome prenesete tu ljubav i zarazu i otkrivate mu divote koje je netko drugi vama otkrivao. Vodiči imaju taj blagoslov prenositi iskustva ljepote i doživljaja zemaljskih divota.
2. Najljepša iskustva doživjela sam na sljedećim izletima…
PRVA LJUBAV DURMITOR 2017. proljeće, bljesak i prvi susret kada sam osvijestila i doživjela ljepotu odlaska u planinu, ali tada ništa nisam znala osim iskustva Sljemena iz studentskih dana na koje sam odlazila nevoljko i nerado i jedva čekala da sve završi jer nisam imala tada „receptore“ za doživjeti i osjetiti planinu. Valjda je za to potrebna neka zrelost ili dugogodišnji odgoj da bi se upalio taj plamen u nama. Neki ljudi su nažalost uskraćeni za te doživljaje i ostanu cijelog života uskraćeni za vidjeti i doživjeti sve o čemu planinari pričaju.
Dolomiti 2019. i moj prvi ozbiljniji uspon na Punta Peniu, Marmoladu najviši vrh Dolomita.
8 dana upoznavanja Dolomita nas je u potpunosti opčaralo, tako da smo im se za dvije godine vratili iznova.
Prvi uspon na Triglav, dvodnevni, jesen 2019. a nakon 2 godine i jednodnevni kružni ljetni Triglav koji je bio također posebno izazovno iskustvo uz fenomenalnu ekipu visokogoraca iz Runolista i Slovenaca koji su nam bili domaćini.
Visokogorska škola NPPG, koju sam prošle godine završila od koje nisam odustala unatoč ozljedi gležnja koju sam imala tijekom cijelog zimskog tečaja te škole. Uspon na Ankogel i planinski masiv Monte Rossa je za mene bilo posebno iskustvo zbog okruženja i načina vođenja koje nalikuje pomalo vojnim vježbama, gdje morate stisnuti zube i uskladiti se s grupom izuzetno kondicijski i mentalno jakih, mladih, ambicioznih individualaca.
3. Nema lošeg vremena, samo loše opreme. U ovu se opremu svakako isplati uložiti…
Od opreme bih izdvojila da je najvažnije ne preopteretiti svoja leđa viškom tereta, što većina početnika griješi i nosi puno toga nepotrebnog. Naše mogućnosti i brzina kretanja su obrnuto proporcionalne s našim fizičkim performansama pa je izuzetno važno biti racionalan s opremom i ponijeti minimalno, da nam je što lakši ruksak a da nam ništa ne usfali. To se iskustvo stječe s godinama te nažalost najčešće na vlastitim greškama. Najbolje je kad učimo iz tuđih grešaka, a ne svojih 😊.
4. Moja želja je…
ŽELJE za budućnost su mi u prvom redu biti zdrava kako bi mogla i dalje intenzivno otkrivati nova brda i nove prirodne ljepote. Voljela bih svoju djecu više pridobiti za odlaske u planinu. Što se tiče nekih ozbiljnijih vrhova, sigurno će ih biti, ja vjerujem već i u ovoj godini ako bude sreće i zdravlja.
5. Poruka svima koji žele početi planinariti…
Poruka svima koji žele krenuti u planine: ne čekajte prijatelja ili prijateljicu, ili muža ili ženu…neka vam to ne bude razlog neodlaska…tu vas čekaju ljudi koji su susretljivi, druželjubivi i čovjekoljubivi.
Lijepo je kad imate uza se partnera s kojim zajedno možete uživati i krenuti u ovu avanturu.
Ja sam imala tu sreću, da smo suprug i ja zajedno krenuli i to nam je oplemenilo život, brak i obitelj, što od srca želim svima onima koji se dvoume ili nećkaju te odlažu odluku odlaska ili u planinarsku školu/OPŠ ili na izlete s planinarskim društvima.