Osvrt na drugi izlet OPŠ 9G Hpd Runolist
Japetić 26.9.2021.
Dana 26. 9. 2021. uputili smo se na najviši vrh Samoborskog gorja – Japetić.
S jednim osvojenim vrhom i nekoliko predavanja pod našim pojasevima kao grupa, generacija 9 bila je vidno spremnija, iskusnija i zrelija pred novim izletom. Ponijeli smo ovog puta GoPro kameru što nam je omogućilo snimanje kreativnih i inovativnih slika i videa. Hvala Nikoli na opremi, Marti na ideji za fotku.
Krenuli smo autobusom od Lisinskog, te smo skupili još planinara kod hotela Antunović. Miris novih knjižica planinarskih vrhova koje čekaju svoj prvi žig osjetio se u zraku. Uzbuđenje i fokus cijele generacije 9 se također osjetilo. Tu i tamo su nas iz čistog meditativnog stanja izbacili trzajevi autobusa prilikom skretanja u zavojima. Naš laički zaključak bio je – “kao da se pomiče osovina dok skreće”. Nismo se previše zamarali ovime jer smo bili odlučni u našoj namjeri, a to je osvajanje novog planinarskog vrha.
Sve detalje i planove za današnji dan dobili smo od našeg glavnog vodiča već u autobusu, te smo prije samog uspona kratko stali popit kavu. Nakon toga nastavili smo prema našoj početnoj točki penjanja na vrh Japetić – Šoićeva kuća u mjestu Mali Lipovac.
Nakon opremanja, odradili smo vježbe zagrijavanja, te su neki od nas na ovom izletu dobili dodatno zaduženje u obliku polu-vodiča. Pomagali smo vodičima, te imali priliku učit iz prve ruke koja su njihova zaduženja i obaveze. Hvala svim vodičima na korisnim informacijama koje su nam dali.
Detaljni opis rute koju smo koristili bila je Šoićeva kuća -> put 57 -> Katin krč -> vrh Japetić -> Pl. dom Žitnica -> Katin krč -> put 48 -> Šoićeva kuća.
Hvala vodiču Draženu što je snimio detaljne informacije ovog puta.
Prvi dio uspona na Japetić nije šala jer čim se krene od Šoićeve kuće uzbrdica je respektabilna. Ubrzo se klasični planinarski žamor ugasio jer smo svi pomalo “zakuhali”, te odlučili kisik koristiti samo za uspon, a ne i razgovor.
Nakon početnog uspona gdje se u 1km puta ispenjemo na skoro duplo nadmorske visine (sa 400 m na 600 m) put se malo “izravnao”, te smo do vrha Japetića stigli bez većih napora. Stigli smo do piramide, ponovili gradivo od kuda i kada je premještena na Japetić, te smo konačno dočekali svoj prvi žig. Također smo napravili sliku koja je uistinu bila spektakularna. Kod piramide smo proveli oko 45 minuta, te smo nastavili dalje prema planinarskom domu Žitnica.
U planinarskom domu smo se okrijepili, te dolazili u napast kupovanja knjižica vrhova Samoborskog gorja, ali ipak smo se oduprijeli tome. Ušteđeni novac mudro smo uložili u još jedan rashladni napitak jer vrijeme je tog dana bilo prekrasno, ali na suncu vruće. Jedan od savjeta glavnog vodiča, a na ovu temu, je bio da odmor planinara podrazumijeva odmor u hladu, barem prvih sat vremena, bez nekih pretjeranih sunčanja.
Toga smo se i držali, te vježbe čvorova odradili smo blizu planinarskog doma u hladu. Ponovili smo naučeno od prošlog puta, te proširili znanje dodatnim čvorovima – dvostruka osmica, lađarac i polulađarac.
Završili smo i prije predviđenog, sa samim pohvalama naših vodiča.
Istom rutu koju smo koristili za penjanje, koristili smo i za spuštanje, s malom modifikacijom koristeći put 48 (preko Duge drage) prema dolje.
Spuštanje je prošlo brzo, te smo do Šoićeve kuće došli bez ikakvih problema. Ostavili smo stvari u autobusu, napravili istezanje, te se uputili prema Samoboru što je bilo u planu od samog početka puta.
Nisu svi bili oduševljeni toplim Samoborskim kremšnitama, ali svejedno svatko je našao nešto za sebe. Sat vremena u Samoboru prošlo je brzo, te smo opet bili u autobusu prema Lisinskom od kuda je naš put i počeo.
Dolaskom tamo, naš drugi izlet je službeno i završio, te smo se pozdravili i rastali.
Uspomene i slike s Japetića ostat će dugo zapisane, a mi se polako počinjemo pripremati za naš treći izlet na Skrad.
Marin
9G
