Dva osvrta na izlet

Biokovo 25. – 27. 10. 2024.

 

  1. Dan

Rastovac – sv. Ilija – Šćirovac – Rastovac

Okupila se ekipa u 17.30 kod Arene, rasporedili smo se u dva kombija i krenuli put Makarske. Nasmijani smo i uzbuđeni jer će izlet trajati dva dana. Dolazimo u Makarsku u večernjim satima i smještamo se u PD Velobrdski ledari, Ferdo nam daje upute o rasporedu sutrašnjeg dana. Oduševljeni smo smještajem, dom je nekako neobično pitom, vani mala terasa i osjećamo morski zrak. Ustajanje u 5h i polazak u 6h nije lak, vani je još mrak kada izlazeći iz kombija na mjesto polazne točke nismo ni svjesni što nas čeka.  Biokovo…

Čula sam od jednog starog planinara da je pravo planinarenje u Hrvatskoj upravo Biokovo, jer nema do njega. Ja krećem u taj pohod s velikim očekivanjima.Ferdo kreće brzim tempom, neki bi rekli „nema labavo“, drugi „upri“, diže se temperatura tijela, puls radi sve brže. Uspinjemo se i sviće prekrasan sunčan dan. Izmišljen je za planinarenje. Otvaraju se široka prostranstva, teren nimalo lak, surov, krš i kamen, nema odmora, penjemo se i penjemo…

Dolazimo na vrh sv. Ilijana 1642 nadmorske visine, potežemo zvonce na kapelici jedan za drugim, pozdravljamo život, uspjeh, slavimo i muku.Na početku izleta Ferdo spominje narodnu predaju iz tog kraja koja kaže da tko obiđe vrhove sv. Ilija, Šćirovac i sv. Jure u jednom ili dva dana ne mora na ispovijed godinu dana.

Hmmm, da, jasno nam je kasnije i zašto.Vrh je neopisiv riječima, to se mora doći vidjeti. Ogromno prostranstvo, pogled na sjevernu i južnu stranu, masiv Biokova i more Jadransko.Spoj krša i kamena, spoj plavog i zelenog, spoj neba i zemlje, spoj duše i mira.Nakon kratkog odmora krećemo prema vrhu Šćirovac po samoj kičmi Biokova, divan hrbat. Cijelo vrijeme spuštamo se i penjemo, čini nam se kao da nema kraja. Teren je i dalje strašno zahtjevan.  Zauzvrat dobivamo nagradu beskonačnog pogleda prema svim stranama lijepe naše.

Dolazimo na Šćirovac koji je jedan od najteže dostupnih vrhova u Hrvatskoj.  Uspjeli smo, sretni smo, smijemo se jer svaki novi vrh sreća je svakom planinaru.Nagrada je velika jer smo na čarobnom mjestu.  Ponosna sam, to je moja zemlja, to je moj dom. To je naša zemlja. Uz tu prekrasnu prirodu tu je i prekrasno društvo, svi smo na nekako na istoj valnoj duljini, spontani smo i osjeća se neka lijepa energija među ljudima.U tom dobrom raspoloženju vraćamo se na sv. Iliju, staza pozdravlja naše umorne noge, stižemo i radimo kratku pauzu kod kapelice.

Pomišljam da tu i ostanem. Mislim da tako doživljava taj trenutak i ostatak ekipe koja na svojim pozicijama promatra panoramu 360.  Divimo se, slikamo, maštamo, upijamo, opajamo se…Krećemo ipak vrlo brzo istim putem prema startu, vrijeme kao da leti. Prolazimo strmine, mokri kamen pun mahovine, lišaja, lišća, blato govore nam da budemo oprezni, a i umor radi svoje. Spuštamo se uz nisko Sunce na obzoru ostavljajući sv. Iliju i Šćirovac sada već daleko iza naših leđa.

Tu i tamo neka stijena u sumrak izgleda kao kuća, mislimo da smo stigli ali to je opet umor, blage halucinacije. Dolazimo do naših kombija i stižemo u dom oko 18h gdje nas nestrpljivo čeka domaćin. Večera je prava gozba, gulaš se topi u našim ustima, vegani i vegetarijanci također uživaju u delicijama. Poprilično umorni prepričavamo jedni drugima svoje viđenje Biokova, zaključujemo da je ovo jedan od najtežih izleta koje smo doživjeli. Ono što sa sigurnošću mogu reći da je i jedno od najljepših mjesta gdje sam hodala i vrhova na koje sam se popela, jedan skup divnih ljudi koje sam upoznala, otkrivene su i srodne duše.

Tu se večer nismo zamarali tko je bio taj krivac koji je prošlu noć hrkao. Popadali smo u krevete kao mala djeca, sretni, siti, zadovoljni sa smiješkom na licu. Bila je ovo grupna ispovijed i mi smo sada čisti.  Obećajem sebi da tu neću stati.  Definitivno ću se i vratiti. Hvala Ferdo na vodstvu, odabiru staze, pričanju priča, Fabijanu koji je bio spona brže i sporije grupe, Goranu i Arijani na motivaciji sporijih.

Razmišljam tu večer prije spavanja „ova ekipa mi godi“. A Biokovo ću još dugo sanjati, sigurno mu se i vratiti. A zašto planinarimo? Zato što zbog ovakvih dana imamo dobar život. I zbog ovakvih ljudi.

Runolist su ljudi!

Vedro! 

Iva

 

OSVRT NA DRUGI DAN IZLETA NA BIOKOVO – RUTA OD VOŠCA DO SV. JURE I ŠETNJA PO NEBESKOJ ŠETNICI 27. 10. 2024.

DOSTA MI JE!

Tim je riječima završio prvi dan planinarenja po Biokovu. Subotnja je ruta bila stravično kondicijski zahtjevna i iscrpljujuća. To je prekrasna ruta od Rastovca do sv. Ilije, ne preduga, ali jako jako strma i uzela je danak u umoru. Neprestano penjanje i zatim spuštanje doslovno od zore do sumraka izmorilo me je sasvim tako da sam dan završila s riječima: „Dosta mi je!“. Nedjelja je započela  istim riječima, zbog nedovoljno sna, unatoč satu duljoj noći zbog promjene s ljetnog na zimsko računanje vremena, i glavobolje od prethodnog dana uz bonus u obliku jake upale mišića.

No, sve se promijenilo ulaskom u park prirode Biokovo. Već je vožnja po vijugavoj cesti unatoč prolasku kroz izgorjeli dio šume bila magična. Naime, po cesti smo sretali krave i divlje konje koje se moralo nagovarati da nam se maknu da možemo kombijima dalje prema cilju. A cilj drugoga dana planinarenja bila je staza od planinarskog doma koji je još u obnovi ispod Vošca do vrha Vošac i zatim do sv. Jure. Vošac je vrh na visini od 1421 m i do njega se od spomenutog doma gdje smo parkirali može doći za pola sata. Na vrhu se nalazi planinarski dom od kojeg se pružaju prekrasni pogledi na makarsku obalu.

Dom na Vošcu ima zanimljivu priču; radi se o objektu koji je sagrađen nakon 2. sv. rata za potrebe vojske, no brzo ga se napustilo i nekoliko je desetljeća propadao dok ga nisu obnovili članovi SAK-a Ekstrem iz Makarske. Nas je gore dočekalo dvoje simpatičnih volontera koji se brinu za dom. Od doma na Vošcu do sv. Jure vodi prekrasna staza koja dijelom ide kroz šumu, a dijelom po grebenima manjih biokovskih vrhova.

Šumski dio staze bio je idiličan zbog prekrasnih jesenskih boja lišća i igara sjene i svjetla na toplom sunčanom danu. Otvoreni dijelovi staze prekrasni su zbog svoje ogoljelosti i stijena i kamenja te prekrasnih vidika na sve strane. Staza nas je vodila do planinarskog doma Pod Svetim Jurom i zatim do samog vrha na 1762 m nadmorske visine koji je i najviši biokovski vrh. Iznad doma, a neposredno ispod vrha nalazi se kapela sv. Jure sagrađena 60-ih godina 20. st. Crkva je na tom mjestu postojala još od 12. stoljeća, ali je bila više puta rušena i obnavljana. Na samome vrhu koji je ograđen i nedostupan planinarima nalazi se zgrada televizijskog i telekomunikacijskog odašiljača.

Iako je pristup samome vrhu zabranjen s male zaravni oko kapelice pružaju se prekrasni vidici prema moru i s druge strane prema Imotskoj krajini. Vrh sv. Jure najviši je vrh Biokova, te treći po visini u Hrvatskoj, nakon Dinare (Sinjala) i Žrvnja koji se također nalazi na Dinari, no zahvaljujući 90 m visokom odašiljaču na vrhu to je najviša točka u Hrvatskoj od 1852 m. Iako staza od Vošca do sv. Jure nije duga, svega oko 6 km, zahtjevna je zbog neprestanog spuštanja i penjanja, ali na kraju staze kada se dođe do planinarskog doma Pod Svetim Jurom koji se nalazi na 1594 m nadmorske visine slijedi prava poslastica, barem za autora ovih redaka, a to je put do vrha osiguran užetom.

Tu slijedi pravi gušt penjanja i kasnije spuštanja. Istim putem smo se vratili do ispod Vošca i zatim se odvezli do vidikovca Nebeska šetnica – Skywalk Biokovo na 1228 m nad morem s platoom od stakla. Radi se o posebnom i u Hrvatskoj jedinstvenom vidikovcu izgrađenom u obliku potkove izvan litice, a podloga za hodanje načinjena je od stakla što je čini posebnom. Istovremeno je prekrasno i zastrašujuće šetati se ovim platoom s pogledom na more i otoke u daljini, ali i s pogledom na strme stijene kroz pod. Dok se šetaš po staklenom podu na trenutke imaš osjećaj da lebdiš, predivno i nestvarno.

Drugi dan planinarenja biokovskim čudesnim vrhovima završili smo povratkom u planinarski dom  Velikobrdskih ledara na Velikom brdu pod Biokovom gdje smo dvije prethodne noći prespavali. Ovaj je dom ime dobio po stanovnicima ovoga kraja koji su se nekada bavili dobavljanjem leda iz biokovskih jama za potrebe hotela u makarskom području. Dom je moderan, uredan i dobro opremljen. Hvala HPD-u Veliko Brdo na gostoprimstvu. Hvala svim dragim planinarima iz Runolista na ugodnoj atmosferi i lijepom zajednički provedenom vikendu, a posebno našim vodičima Arijani, Fabijanu, Ferdi i Goranu na brizi za sve nas. Posebno hvala glavnom vodiču Ferdi i glavnom pomoćnom vodiču Goranu koji su uz to bili i vozači te nas sretno odvezli i dovezli, a posebna čestitka na spretnoj vožnji po uskim vijugavim biokovskim cesticama.

Hvala još jednom svima. Ovaj je izlet ispunio sva moja očekivanja, a i nadmašio ih. Znala sam da ću biti mrtva umorna po povratku, ali da će taj umor na kraju biti toliki gušt nisam baš očekivala….

Do sljedećeg izleta pozdrav sima!

Anita S.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)