Zrinska gora (Dikavac)

Osvrt na izlet

Medvednica zamjenski izlet 12.11. 2023. 

za Zrinska gora (Dikavac) 11.11. 2023.

OSVRT NA NAŠ PRVI IZLET

Učlanili smo se u P.D. Runolist i naš prvi izlet trebao je biti na Zrinsku goru, no zbog vremenskih neprilika izlet je otkazan. Zamjenski izlet bio je na našu Medvednicu koji smo objeručke prihvatili i krenuli smo gojzama po bregima. U nedjelju, 12.studenog 2023., sastali smo se na Črnomercu gdje smo upoznali naše vodiče Gabrijelu i Filipa koji su nas predstavili ostatku planinarskog društva. Autobusom smo se probili kroz maglu do Gornje Bistre, no vodiči su nam obećali sunce nakon prvog većeg uspona, i tako je i bilo. Prvi dio puta, odnosno uspon, vodila je Gabrijela, a palicu je u povratku preuzeo Filip.

Prva dionica puta bila je dosta strma, lagano smo se uspinjali uz povremene odmore jer su Gabrijela i ostatak društva bili obzirni prema onima kojima je bilo teško (svi za jednog, jedan za sve). Tijekom uspona, pale su i prve fotke. Prvi veći odmor bio je na prekrasnom vidikovcu Panjevina, tamo smo uživali u posebnom pogledu na maglovito Hrvatsko zagorje. Nastavili smo svojim putem, hodali smo i uživali u suncem obasjanoj šumi. Na putu punog jesenjeg mokrog lišća naišli smo na malene potoke koji su veselo tekli i žuborili dok smo ih mi spretno i vješto preskakali.

Prilikom uspona na jednoj dionici puta, morali smo zaobići stazu te se orijentirati prema markacijama jer su nam velika stabla, koja su pala za vrijeme nevremena, prepriječila put. Naši vodiči su se hitro snašli i prilagodili situaciji te smo brzo nastavili našu avanturu. Stigli smo pod Horvatove stube, na pitanje „Koliko ima stepenica?“ dobili smo odgovor: „Samo 500!“. Svi smo se nasmijali i hrabro krenuli. Sunce nas je vodilo po stubama i tako nam olakšalo put (kako kome).  Nama najteži dio puta slijedio je nakon Horvatovih stuba, odnosno uspon do Hunjke.  50 metara prije Hunjke nam je bilo jako teško, ali uspjeli smo to izdržati jer smo znali da nas gore čeka purica z mlincima, vinski gulaš i ostale delicije. Nakon što smo se odmorili, najeli, osušili i zagrijali, krenuli smo prema Markuševcu. Filip nas je vodio taj dio puta koji je bio dosta sklizak, no nama nije smetalo.

Sretni što je izlet bio lijep, zabavan i pun sportskog duha. Hvala Gabrijeli i Filipu koji su olakšali naš prvi (ali ne i posljednji) pothvat ove vrste. Hvala i veselom društvu, veselimo se sljedećoj avanturi.

Jelena i Danijel Gregl

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)