Dva osvrta na osmi izlet OPŠ 13 G Hpd Runolist
Papuk 11-12.11.2023.
Prvi dan
Prvi čin – pasija slavonske šume
Spartansko buđenje prije pet, vožnja po mraku, doručak u busu – poslovično junački uvod u planinarski vikend. Ovaj put me je čak zaobišao strah i prijezir ranog buđenja jer prizori Papuka izgledaju nestvarno čarobno. Članak u Jutarnjem dan prije polaska (subliminalne poruke Runolista za što veći odaziv piceka… ne znam, možda…) vrhunski odrađuje posao plaćenog oglasa, koji mi poručuje da “posjet Papuku može biti idiličan i za vrijeme studenog te hladnijih, kišnih dana”. Tako je, sponzorirani sadržaju, bit će nam idilično. Jesenske boje, šuštanje lišća, miris zemlje, strmoglavo visoke bukve, hrskavo svjež zrak… što može poći krivo…
I evo nas na rubu šume. Malo rominja, ali nije strašno, vidjeli smo i gore na Risnjaku prošli tjedan. Gamaše i kabanica bit će dovoljni, a i uskoro će valjda stati. Nije trinaest nesretan broj, bez obzira na jezivu reputaciju. Na krilima tog optimizma naivna i zasad suha pilad treće generacije svladala je konkretan početni uspon i odlučno zagazila u lišće i blato Papuka. (Intemezzo I: etimologija imena Papuk nije poznata, ali neki je lingvisti dovode u vezu s riječi “papuča”, što je ujedno jedan od mogućih odgovora na pitanje br. 27 kompromitirane skripte).
No, malo-pomalo, više prije nego kasnije, kiša prelazi u pljusak, s vjetrom i susnježicom i maglom i… ok, to je otprilike to, ali tad smo već bili spremni na sve. Uostalom, Zagorci su prošli tjedan vidjeli auroru borealis. Dakle, sve je moguće. Kolona šarenog vodonepropusnog materijala i štapova borila se se za goli život i istovremeno lupala pečate u knjižicu.
To doista mogu samo najveći. Što se štapova tiče, vjerujem da su ih u tom trenutku mnogi poželjeli zavitlati duboko u papučku šumu (Intermezzo II: prema Rječniku simbola, šuma je u mnogim kulturama bila svetište u prirodnom stanju, a “šuma koja je kosa planine čini njezinu snagu jer joj omogućuje da stvori kišu, odnosno blagodati neba u svakom smislu tog pojma”) jer su nam jagodice prstiju otupjele od kiše i hladnoće.
Da, bilo je baš tako, potpuna drama. Vrhunac i kulminaciju šumske dramske kompozicije aktivirale su narančaste zviždaljke u magli (čini mi se da smo s time prikladno upotrijebili sve dijelove školskog planinarskog starter kita). Naizgled beskrajnom spiralom napokon smo se spustili do Jankovca.
Suhi Jankovac. Suhi topli Jankovac. Iako nas je tamo dočekao sasvim drukčiji niz dramskih naboja i elemenata horora – gastro fejl odabira menija s piletinom (kao picek, čini mi se da sam razvila određene moralne dvojbe s ovom vrstom kanibalizma), ispitni stres, long con vodičkog vrha i ponoćni performans kućnog boy benda Runolista New Kids on the Mountain Rock – Jankovac nam je tu večer bio dom u punom smislu te riječi. Ugodan, topao i siguran.
Prvi dvodnevni izlet Trinajstice bio je mokar i hladan i na trenutke naporan, ali retrospektivno, iz udobnosti ugodne zavaljenosti u fotelju, mogu reći da je bio slojevit, pustolovan i uzbudljiv. U svakom slučaju, drago mi je da je bio kaotičan i divlji i sasvim nepredvidiv, iako ću sljedeći put birati barem suho, ako ne sunčano vrijeme.
Danijela Š.
Link na soundtrack izleta: The Rolling Stones – You Can’t Always Get What You Want (Official Lyric Video) na YouTubeu
Drugi dan
Čin 2: Sunce
Nakon katarzične subote, kiše, vjetra i snijega, smrznutih ruku i promočenih gojzerica u nedjelju nas je probudilo sunce na Papuku.
Jutro je krenulo feniranjem gojzi i prepričavanjem noćnih posjeta u potkrovlju i borbama sa smrdljivim martinima.
Nakon jutarnje kave i doručka krenule su pripreme za ispit. Uz par Zoranovih pošalica, polagali smo čvorologiju i orijentaciju koristeći pritom svaku priliku za grijanje na dobrodošlom suncu.
Boje jeseni na Papuku bile su u punom sjaju a u planinarenju smo guštali i više nego inače, suhih nogu i s kabanicama spremljenim u ruksacima.
Tijekom spuštanja pao je mrak i dobili smo priliku za prvo zajedničko spuštanje uz naglavne svjetiljke a na kraju puta dočekala nas je zaslužena večera.
Prvi dvodnevni izlet Picek Bojne tako je došao kraju.
Vjetra, snijega, smijeha, sunca, svega je bilo.
Do sljedećeg izleta, skoro diplomirani 13G!
Vanja M.
