Osvrt na izlet

Dinara i Svilaja 18. – 19.11.2023.

Vjetar s Dinare

Petkom nabavljam neke od namirnica za ovaj dvodnevni izlet na Dinaru i sretnem jednu poznanicu iz dobrih starih vremena. Ona je sada umirovljena dama koja mi govori kako se prvi puta odlučila na udaju … Pomislih: pa jelʼ ona Elizabeth Taylor koja se udaje u ovim godinama, ili su svi u gradovima malo smaknuti i poremećeni …No, nema veze, odoh ja u drugi svijet, u planinama tražim neki svoj prirodni i spontani zen.

Pakiramo stvari: duple rukavice, vreće za spavanje za – 13 stupnjeva, mini – dereze ako bude snijega i leda, naglavne svjetiljke, vode za dva dana jer Željko ne želi piti vodu iz cisterne …

Odlazimo u kraj velikih domoljuba, brkatih muškaraca i jakih žena duboka glasa. Vodi nas veliki Hrvat i vodič Krešimir Gracin, simpatičan provokator primoštenskog kova.

Dinara je najviša planina u Hrvatskoj, krase je predivne livade i manja rjeđa stabla i borići, ovo je područje bezvodnog krša. Dinara je 84 kilometra dug masiv koji, osim Dinare nad Kninom, obuhvaća i planine Troglav i Kamešnicu. Dinaridi su poznati kao tipično područje dubokoga krša s oštrim krškim oblicima, oskudicom vode, siromašnom vegetacijom i razmjerno surovom klimom. Dinara je prirodna međa između Bosne i Dalmacije.

Krenuli smo kombijima rano ujutro u 4:45 sati od KD Vatroslava Lisinskog. Naš kombi vozi smiren i staložen vodič Goran Žorić koji se samo tu i tamo lagano nasmije na naše fore i hihotanje u kombiju. Naravno, mi smo uvijek u prirodi, ali ponekada se zalomimo u civilizaciji na stajalištu Janjče gdje smo popili prvu ili nekome već

drugu jutarnju kavu. Put je zaista zahtjevan i dugačak, skoro 5 sati do destinacije, a sat vremena se vozimo i po makadamu.

Polazišna točka gdje parkiramo kombije je planinarska kuća Sveti Jakov (1001 m) na Vrdovu gdje smo se okrijepili uz kavu, čaj, rakiju i pivo, tko što voli, uz simboličnu donaciju simpatičnim domaćinima doma. Od doma krećemo prema vrhu Mali Maglaj (cca 1450 m) na Dinari. Radimo kratke pauze u hodnji, prema usponu se diže magla, a u podnožju je vrlo sunčano, niti oblačak na nebu. Staza je kondicijski i tehnički umjerena, vegetacija je podosta siromašna, šipak zrije kao i na Velebitu u ovo doba. Na malome Maglaju puše jaka bura, ali kažu da je to sve proljeće za ovaj kraj jer da ovdje zna puhati bura po 14 sati istom jačinom. Ali to je zdrav vjetar, ne samo pogodan za odličan pršut i prozračivanje kuće i prostorija, već i za nas male i velike ljude. Glavni vodič K. Gracin ovdje pali lampaš kraj  kamenog križa jer je 18.11. Dan sjećanja na žrtve Vukovara. U podnožju križa je uklesan prekrasan stih: „Nemoj me nikad zanijekat brate – niti se stidjet ove svete stijene! Ja sam umro za Hrvatsku i za Te; Ti živi Hrvatsku i živi mene“, a čitavo spomen obilježje  podigli su suborci iz HV i HVO-a kninskog, sinjskog, i livanjskog kraja, u spomen operacije „ZIMA 94“.

Ovdje puše pravi vjetar s Dinare i mičemo se u zaklon kako bismo napravili malo dužu pauzu za okrepu iz ruksaka. Na povratku se vraćamo u planinarsku kuću Sveti Jakov gdje nas dočekuju isti domaćini, a naša vodičica Mara, koja se čeličila u kratkim rukavima, isposlovala nam je čaj za sve.

Kombijima krećemo prema PD Orlove stine gdje smo smješteni. Raspoređujemo se po sobama i krećemo na kratku hodnju od cca 30 min, na Orlove stine.  Po povratku u dom čeka nas večera, većina nas je odabrala specijalitet ovoga kraja: arambašići s purom. Jelo je slično sarmi, ali bez riže, a pura su odlični domaći kukuruzni žganci. Ne znam kada sam zadnji puta jela tako ukusne, vraćaju nas u doba

djetinjstva. Nije bio problem zatražiti repete, a pure je bilo i za doručak tko je želio. Dosta rano smo svi krenuli na počinak, zrak nas je zdravo umorio. Sada smo opet morali izaći iz zone komfora, što je odlično … tuširanja nema, tople vode isto tako, a struja malo dolazi pa odlazi … ali peć kraj spavaonica prigodno krasi atmosferu. Zaista su nam dobro došle  prave vreće za spavanje jer je bilo jako hladno.

Ujutro se rano budimo, žene bi obavile svoju toaletu i makeup, a gazda prolazi kraj ogledala i smije se kako neke od nas to već znaju napamet bez gledanja u ogledalo jer struja ionako malo dolazi pa odlazi. Doručak je bio jednostavan, ali dovoljan za sljedeću turu.

Od doma krećemo prema Svilaji, dan je predivan i sunčan. Staza je umjerena, nešto krša, nešto lišća, a šipak se nudi sam kao na dlanu. Toliko je sočan i sladak da mi ne trebaju nikakve energetske pločice.

Vrh Svilaje je ogoljena travnata glavica sa slobodnim vidikom na sve strane. Na vrhu je oštećeni betonski geodetski stup. Ni ovdje nismo mogli napraviti veću pauzu jer je puhalo i bilo jako hladno. Opet biramo zavjetrinu za pauzu iz ruksaka. Nismo niti radili prečeste pauze kako bi ostali ugrijani za daljnju hodnju. Prolazi tek pokoji planinar, a Krešo ga pita: ʺ Čiji si? Od kuda si? ˮ. U ovome kraju je to normalno pitanje, mi u Zagrebu više ništa ne pitamo, samo se webujemo. Zanimljivi smo i psima, pokoji se odluči pratiti nas do doma Orlove stine gdje nas čekaju kombiji i još dosta sati vožnje do Zagreba. Empatični smo prema vozačima jer nije nimalo lako voziti toliko sati, brinuti o drugima i još naravno planinariti. Radimo jednu pauzu za zadnju okrepu na stajalištu i nadamo se da pri ulasku u Zagreb neće biti gužve. Sve je proteklo regularno, vratili smo se cc 20.30 h u Zagreb, vjetar s Dinare nas je osvježio za cijeli radni tjedan u velegradu i svako rano ustajanje za planinarske izlete pada u zaborav jer planinarenje je za aktivne entuzijaste kojima ništa nije teško.

Za dodatnu motivaciju i inspiraciju našim Runolistašima poklanjam svoj prijevod talijanskih stihova koji će ih, nadam se, uvijek voditi u planine.

 

                                                         HODAJ

Rođen si za hodanje, hodaj jer imaš neki susret. Gdje? S kim? Nitko to ne zna, možda sa samim sobom?

Hodaj! Tvoji koraci bit će tvoje riječi, staza tvoja pjesma, umor tvoja molitva na kraju, i tvoja šutnja će ti sama progovoriti.

Hodaj, sam ili s drugima, ali izađi iz sebe samoga!

Hodaj, tvoj razum ne zna kuda ti koraci nose srce…Netko drugi hoda ti ususret i traži te kako bi se mogli sresti…

Pogledaj, i Bog već hoda s tobom…

 

S talijanskog prevela i prilagodila Katarina Kolak

 

                                                       CAMMINA,

sei nato per il cammino. Cammina, hai un appuntamento. Dove? Con chi? Nessuno lo sa, forse con te stesso?

Cammina, i tuoi passi saranno le tue parole, il sentiero la tua canzone, la stanchezza la tua preghiera alla fine, il tuo silenzio ti parlerà.

Cammina, solo, con gli altri, ma esci da te stesso ….

 

Cammina, la tua mente non sa dove i tuoi passi portano il tuo cuore….

Un altro cammina  verso te e ti cerca, perché tu possa incontrarlo …

Vedi, Dio già cammina con te.

 

Za kraj vas sve pozdravljam planinarskim pozdravom kojeg me naučio jedan gospodin u visokim godinama pred Hunjkom: do tud pločice, a dalje samo maleraj …..

Katarina K.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)