Osvrt na izlet
ŽBEVNICA 16. 03.2024.
Ustajaje u 5h, na posao, mi uvijek teško pada i snooze tipka radi po nekoliko puta, ali kada zvoni budilica za izlet sa Runolistašima skužim da sam zapravo dremuckala i jedva čekala trenutak da iskočim iz kreveta i još jednom provjerim jesam li stavila svu opremu u ranac. Jedini strah tada je da mi neće stići vlak iz Zaprešića i da će prebrojavanje iza zgrade Lisinskog proći bez mene. Ali, evo ga, stiže ćihuhu, i – juhuhu, svi smo na broju. Ugodan put do Vrata Jadrana gdje tradicionalno pijemo jutarnju kavu razbuđivanja i zagrijavanja. Gledamo u nebo i oblake te se nadamo da neće pasti najavljena kiša. I nije pala, nebo nas je razveselilo.
Stižemo na našu početnu točku u selo Rašpor gdje nam se naši vodići predstavljaju, daju upute za hodnju i provjeravaju imamo li svi preporučenu opremu.
Počinje uspon i uz minimalne pauze za oslobađanje od viška odjeće i osvježenje tekućinom jedan dio uz vodiće Silvestra i Gorana se počinju malo bržim tempom kretati, ali se u vremenskom razmaku od desetak minuta (ja sam u zlatnoj sredini 😊 ) ponovo svi nađemo na gomili. Tako se naziva i naš prvi vrh Gomila (1027mnv) gdje malo odmaramo i kliknemo prvu zajedničku fotografiju sa zastavom društva. Pogled na Učku prekrasan, a oblaci iznad nas prijateljski raspoloženi, čak su propustili i nekoliko zraka sunca da se proguraju među njih.
Počinjemo kratko spuštanje pa ponovo duži uspon preko travnatih glavica do našeg slijedećeg vrha Žbevnica. Zamišljam tu sada suhu travu kada se zazeleni i govorim kako ću doći opet vidjeti i to ruho Ćićarije. Na Žbevnici (1014mnv) odmor za ručak iz ranaca, okrijepu, slikanje i žigove uz priču i smijeh. Smijeh je dio naše planinarske opreme i svi ga nose 😊 Taman kada komentiram kako bih ovdje mogla ležati cijeli dan, netko od vodića poziva na pokret jer u planu imamo još posjet Opatiji bajnoj udahnuti i malo morskog zraka za lakši radni tjedan.
Silazak odlično markiranim stazama kroz nisko raslinje i borovu šumu prepunu šarenih proljetnica uz jednu strmu i kamenitu nakon odmora kod planinarskog doma Žbevnica, na drvenim klupicama i stolovima. Srećom, strmina nije dugo trajala, za svaki slučaj ostajem s Gabrijelom koja uvijek nekako posebno pazi na mene zbog mog nepredvidivog koljena, a tu je i Damir koji uvijek trčkara od prvog do posljednjeg planinara i gleda kome treba ruka podrške ili pridržati štapove kod silaska jako strmim stijenama.
Sretno stižemo do završne točke selo Brest gdje na lokalnom igralištu uprizorujemo mali fitness performans istezanja i opuštanja umornih mišića. Polazimo prema Opatiji uz pjesme koje nam biraju vodići DJ Silvestar i DJ Damir uz prikupljanje glazbenih želja 😊 što me i navelo na dobrovoljno javljanje za pisanje osvrta jednog od dražih mi izleta otkad sam dio HPD-a Runolist, a uskoro i nove generacije OPŠ čemu se izuzetno veselim
Hvala svima u podršci i druženju u mojoj novoj ljubavi- planinarenju, i vidimo se uskoro !
Sandra
