“Ovaj vikend je na raspored došao Risnjak i moram reći kako krajem lipnja nisam ni mislio da ću se ponovno naći ovdje samo četiri mjeseca kasnije. Ni malo mi teško ne pada jer krajolik je lijep i ljetni izlet je ostao u dobrom sjećanju. Kolege iz JOPŠ-a su odlična ekipa tako da nije bilo sumnje kako će i ovaj izlet biti super.
Automobilima smo se prvo okupili kod odmarališta Vukova Gorica (naravno, pala je jutarnja kavica dok smo čekali da se svi okupimo) a zatim odatle zaputili do Crnog Luga. Tamo smo se presvukli i uzeli potrebnu opremu, a Tonči je zadužio prvi par vodiča da povede Horvatovom stazom.
Vrijeme je bilo suho i magličasto, ne pretjerano hladno, i time sasvim idealno za izlet. Uspinjali smo se oko 4h uz povremene pauze a vrijeme smo kratili ćakulanjem i pošalicama. Na ovom izletu nam se pridružio i vodič Krešo Gracin tako da nije bilo šanse da zavladaju muk i tišina. 😛
S obzirom na to da je magla bivala sve gušća kako smo se približavali domu, nismo imali priliku uživati u pogledu na krajolik. Stigavši na dom okrijepili smo se, presvukli i odmorili te ubrzo krenuli do vrha Velikog Risnjaka. Vlažnost zraka je bila tolika da su se kapljice nakupljale po kosi, bradama i odjeći, a ni vjetar nas nije mazio. Vedrog duha smo se uspeli do vrha, slikali, podružili, nadisali rijetkog zraka i spustili do doma na večeru. Radi guste magle nismo imali priliku uživati u pogledu koji Risnjak inače nudi ali opet, to je bio doživljaj za sebe i – ponovit ću se – pravi jesenski mistični doživljaj u planini!
Prije večere smo dragoj teti Vesni zaželjeli sretan rođendan a nakon klope se bacili na ponavljanje čvorova i učenje novih, uključujući i prsni navez. Nakon raspusta smo nastavili druženje do kasnih sati. To jest, oni koji su mogli izdržati. Dodao bih kako mislim da ne bi bilo loše češće organizirati barem dvodnevne izlete jer u tim prilikama se njeguju odnosi članova unutar društva. 🙂 Ovaj izlet je to potvrdio.
Iduće jutro smo se relativno rano ustali (već oko 7h), vukući se po domu ispili kavu, prigrizli nešto i već oko 9h smo nastavili sa čvorovima. Kiša je lila i znali smo što nas čeka za koji sat, a kako je najvljeno i pogoršanje, vjerojatno bismo svi najradije bili vježbali čvorove do sutradan samo da ne moramo van.
Ipak, dobar planinar je spreman za sve uvjete pa smo nakon ranog ručka navukli kabanice, kape, zaštitne prekrivače, nadhlače, plastične vrećice i što god smo već imali pri ruci kako bismo se zaštitili od kiše po kojoj ćemo idućih nekoliko sati paradirati spuštajući se do Crnog Luga.
Nakon postrojavanja i opraštanja s Vesnom i Garijem, hitali smo stazom broj 2 koliko smo mogli. Dogovorili smo se kako nećemo stajati sve dok se ne spustimo osim na kratko kako bi se zamijenili parovi vodiča. I tako smo šljap po šljap, mokrih gojzerica, hlača i gaća (kako tko i unatoč svoj opremi), uz pokoje proklizavanje i pad, stigli na mjesto s kojega smo dan ranije krenuli.
U motelu smo se presvukli u suhu odjeću i obuću, ugrijali se uz kavu, čaj, juhicu ili žesticu, podružili se komentirajući izlet i planirajući idući. Sve u svemu, konačni dojam izleta je ostao pozitivan unatoč vremenskim uvjetima po kojima se baš i nismo navikli hodati. Usudio bih se reći da je razlog tome upravo to što zajedno dijelimo iskustvo i stvaramo sjećanja kojih ćemo se kasnije rado prisjećati. A do sljedećeg izleta i novih iskustava – vedro!”
galerija slika
