Osvrt na izlet
TRAKOŠĆAN I RAVNA GORA 28.9.2024.
Kao polaznica 13.generacije Opće planinarske škole Runolist, znala sam da prvi Živkov izlet koji će voditi kao glavni vodič, svakako neću propustit. Razlog je jasan- pa on je bio vodič u nastajanju na svim našim izletima školice, te je uvijek bio spreman za objasniti i pomoći što god treba, i to stručno i strpljivo. Uz to bi dobili i njegove viceve koje je širokogrudno dijelio. I došao je taj dan, Živko je sada glavni vodič.
Budim se ujutro, u Zagrebu lijeva kiša koja je padala cijelu noć, ljudi šalju slike potopljene Škorpikove u grupu i mislim si da je baš dobro da sam karakterna osoba i da ću ići na izlet makar bih rađe ostala u krevetu. Al riječ je riječ! Dogovorila sam se sa Živkom da će me bus pokupiti kod Antunovića ( mislim da igrom slučaja zato i pišem ovaj osvrt jer sam stajala na krivom, pardon, pravom mjestu u pravo vrijeme 😊 ) i krećemo. U busu je već veselo jer ćemo uskoro saznati da naš drugi vodič Vedran ima rođendan te će busom zamirisati bureci od sira i mesa koje ćemo kasnije slasno jesti uz kavu.
Bus vozi, bureci miriše, a vrijeme se smiruje i Živkov izlet od tada nadalje pratit će dobro vrijeme i lisica ( no kasnije ćemo doći do nje). Nakon što smo popili kavu ( i pojeli bureke), krećemo na izlet. Staza je lijepa, ugodna, kao i društvo, te uz puno smijeha i brbljanja, stižemo do Filićevog doma. A tamo nas čeka tako dobra klopa. Svi koji poznaju autoricu ovog osvrta znaju da cijeni dobar obrok, te se ne libim uzeti grah sa ječmom, bučnicu i još degustirati štrudlu od jabuka.
Sve slasno i domaće! Nakon ručka, izlazimo na terasu i tamo smo svi oduševljeni jer vidimo lisicu. Lisici kao da ne smeta da ju gledamo, te ostaje stajati par trenutaka u daljini dok mi uživamo u pogledu. Nakon ručka i lisice, nastavljamo dalje sa izletom. Kada smo završili sa stazom, red je da odemo vidjeti i Trakošćan. Budući da imamo na izbor kako provesti slobodno vrijeme, grupa se tada raslojava, neki odlučuju „ nabaciti“ šetnju oko jezera, drugi odlučuju sjesti na kavu i pokoji kolač, a ne znam da li je tko išao do dvorca ( mi smo naime skinuli blatne gojzerice i bili spremni sa čistim cipelama na svaku situaciju).
Nakon šetnje, malo slikanja i kasnije kave, vrijeme je da se krene nazad za Zagreb. U busu opet veselo i dok stojim i čekam da izađem na svojoj stanici kod Antunovića, Živko ispituje tko je spreman pisati osvrt i pogled mu skrene na mene kada već stojim te me upita za osvrt. Naravno da ostatak busa podrži tu ideju,bitno je da se netko nađe 😉. I došli smo do kraja ovog kratkog osvrta. Ukratko, jako lijep, ugodan izlet i moram priznati da je čak nadmašio moja očekivanja s obzirom kakvo je vrijeme bilo na početku.
Milada
