Osvrt na izlet
SVETO BRDO 14.10.2023.
Nismo mi nit za hahare i barabe, nit za kvart …. Mi smo aktivna i vesela družba koja subotom ne započinje jutro uz Klaru i pekarske proizvode …. Zanimaju nas brda i planine,a ne gradovi i skupe pare za dosadne sate kako je to nekad pjevala krasna Azra. Za tako predivne izlete nije nam teško ustati rano ujutro oko 3.30 h kako bismo stigli do mjesta okupljanja kod KD Vatroslav Lisinski. Neki od nas dan prije pripremaju i sendviče bogate mesnim pečenjem, salate uz pokoju voćku. Ništa nam nije teško, ne žalimo se, fizički posao i napor dovodi do mirnog sna.
Put od kojih 4 sata prevaljujemo kombijima jer tešku stazu makadama ne može proći niti jedan autobus. Nismo posustali …. Željko i ja dolazimo spremni kao pravi marinci te on kao dugogodišnji i pouzdani član Runolista vozi kombi i planinari. Kod KD V. Lisinski se ukrcava naša grupa. Još se nije počelo niti daniti, a u kombiju imamo posebnu muzičku kompilaciju: Mišo Kovač, Rammstein, Jasna Zlokić, Nice 70′ s and 80’s. Tko u školi nije učio njemački, sada ovaj početni stupanj može savladati uz jezično jednostavni Rammstein. Već oko 8.30 nalazimo se na odredištu Macola gdje se svi zajedno zezamo i družimo uz jutarnju kavu, a naša Prva Dama Runolista, supruga našeg predsjednika, ispekla je punu kutiju fantastičnih kiflica koje nesebično dijeli svima. Ostalo ih je čak i pri povratku s izleta, u kombiju su bile u mikrovalnoj i bile su friške i tople za one koji ih kušaju po prvi puta.
Naša destinacija vodi nas do Velebita koji se pruža kroz dvije županije: Ličko – senjsku i Zadarsku županiju. Planinarski izleti vrlo su povoljni, a Velebit je toliko raznolik da je to vrlo zanimljiva i prekrasna naša Škotska.
Započeli smo turu na livadi Malog Libinja gdje nam naš simpatičan mladi vodič Silvek (Silvestar) daje upute za hodnju. Prva njegova rečenica je: ˮ Slušate upute vodiča, nitko ne ide nit ispred mene niti iza ʺ. Jedna planinarka i ja pogledale smo se i pitale idemo li mi negdje ili čekamo na polaznoj točki. No, zvona stoke čuju se posvuda po pašnjacima pa zašto ne bi i mi krenuli nekim svojim putom…
Jedan naš eminentni član društva, gromada od čovjeka koji se ponekada voli pretvarati da je stara bakica kako bi nas poučio kako se drže štapovi pri strmom silasku, zabavlja nas svojim muškim pričama o ravnopravnosti spolova. Ne želi shvatiti kako su žene danas napredne i ulaze u muški WC, a on jedini i pravi muškarac u tom redu ne može doći na red na svojem mjestu…. On bi to najradije sve „čekić puta pajser“ i idemo dalje…. Šalimo se malo, on je naš čovjek uz kojeg se mi osjećamo jako sigurnima u planinama.
Prolazimo livadama, šumama, kršem, staza je umjereno zahtjevna, a priroda i klima vrlo raznolika. Mali borovi koje je vjetar pognuo, bezbroj grmova šipka i nara, beremo plodove za čaj ili rakiju jer ostalo je još dosta toga nakon što je jedna naša zvijezda Runolista, iskusan vodič KG, pobrao nekoliko kilograma šipka za rakiju kako bi nas njome počastio na nekim od svoji tura. Neki od nas čak i jedu plodove šipka u hodnji, koliko je sladak i primamljiv, a neki ga nazivaju srbiguzec….Ja jedem slatke plodove, a ŽM jede neke svoje Lidl paketiće sa šumskim voćem i raznovrsnim plodovima.
U planinarskom skloništu Vlaški Grad imamo pauzu za hranu i piće, a ispred nas ukazuju se predivne smirujuće vizure ovog lijepog bisera.
Nastavljamo prema Svetom Brdu i zapažamo šarenilo krajolika i promjene vremena: lagani povjetarac, umjereno sunce, magla, ugodno je za kratke rukave, a kojih pola sata prije uspona na Sveto Brdo, šiba nas i čeliči jak vjetar, navlačimo jakne i kape jer je vrlo hladno. Na Svetom Brdu stoji veliki bijeli križ kraj kojega se svi zajedno slikamo čvrsto držeći zastavu Runolista. Ovdje imamo veću pauzu za ručak i odmor, i svi smo uspješno stigli do samoga vrha. Netko brže, netko polaganije, ali nismo mi bez cilja …
Neko vrijeme bila je tolika magla i vjetar na Svetom Brdu da se ništa nije vidjelo, a onda nekom magičnom providnošću horizont se otvorio pred našim očima i pogled je pucao prema čarobnim vrhovima i šumama. Sam vrh pružao nam je jednu
vrstu paralelnih svjetova, jedno novo buđenje prirode i nas, možda je sama simbolika Svetog Brda čovjeku zaista tajanstvena, nepredvidiva i nedokučiva. A zašto bismo sve i trebali dokučiti? Ovdje smo da uživamo u neponovljivim oblicima prirode i krajobraza.
Silazak nizbrdo bio je nešto zahtjevniji jer je teren krševiti, a trebali smo se i strogo držati markacija i staze kako bismo izbjegli minska polja. No, uz mnogobrojne odlične vodiče Runolista, svi se osjećamo jako dobro i strah tjeramo od sebe.
U predivan suton spuštamo se na livadu gdje smo parkirali kombije. Mnogobrojna stoka s pašnjaka odlazi na spavanje, a mi nošeni glađu želuca odlazimo u restoran kraj Starigrada. Većina nas naručuje pizze, no masline na njih stavljamo samo mi u Zagrebu jer ovdje na moru još zjape neobrane.
Na putu nazad naše djevojke iz kombija ubrzo tonu u san od umora, a Jasna Zlokić neumorno tuli o jedinom drugu …
Vozač zijeva kao nilski konj pa mi sugerira da ga štrcanjem vode u uho držim budnim, dok naš jedan od dva muška suputnika moli vozača da stiša Deutsche pop jer bas ometa spavačice sa zadnjeg sjedišta našeg kombija.
Prije ponoći vraćamo se umorni, ali ispunjeni u Zagreb jer nam je Sveto Brdo pružilo jednu metafizičku dimenziju i percepciju života.
Vaša entuzijastica,
Katarina K.
