Osvrt na treći izlet OPŠ 13G Hpd Runolist
Ivanščica 1.10.2023.
Nakon prva dva izleta naše XIII. Generacije OPŠ, onog na svima nam bliskoj Medvednici i drugog na kišnom i blatnjavom Kleku, na trećem izletu nas je dočekala suncem okupana Ivanščica. Rekla bih da sam se već navikla na rano buđenje nedjeljom kako bih išla na izlete, ali još uvijek nije postalo nimalo lakše. Srećom, samo čitanje plana izleta u kojemu piše pauza za kavu prije hodanja, ulijeva nadu da je moguće razbuditi i one kojima ustajanje pred zoru pada najteže.
Ponovno okupljanje kod Lisinskog, na ipak malo prohladno jutro u Zagrebu, uz lako uočljive narančaste majice društva najavilo je naš izlet na najvišu točku Hrvatskog zagorja. Ne znam zašto, ali prva dva izleta su mi bila solidna, niti sam bila oduševljena niti nisam. Na ovom izletu sam odlučila stati među zadnjima u grupi, taman ispred popularno zvanih „vodiča metli“ kako bih pokušala više uživati u prirodi i ugasiti u sebi tu želju trkačice da što brže dođem do vrha. S obzirom na to da sam odlučila olakšati posao vodičima i sama se javila za pisanje ovog osvrta, možete pretpostaviti da se moja odluka pokazala dobrom.
Prilikom vožnje autobusom do polazne točke mogli smo vidjeti popriličan broj automobila što je ujedno i bio nagovještaj da je lijepo vrijeme na zrak izmamilo veliki broj ljubitelja prirode.
Nakon što smo došli na polaznu točku, prikladno se obukli i pripremili ruksake, slijedilo je zagrijavanje. Malo smo se razgibali i taman što smo stavili ruksake krenula je igra s brojevima i nasumično prozivanje ljudi i provjera od strane vodiča nalazi li se u ruksacima potrebna 2l vode. Iako je bilo onih koji su imali više, očekivano je bilo i onih koji su krenuli s nešto manje vode od preporučenog, no tu smo da naučimo pa smo i to preživjeli.
Ono što me posebno ugodno iznenadilo tijekom hodanja, osim same prirode, bile su i postavljene skulpture i natpisi na kojima su se mogle pročitati različite zanimljivosti. Uz nešto malo više stajanja i kratke pauze uspješno smo došli do PD „Josip Pasarić“ na zasluženi odmor. Prvo što nas je dočekalo je skulptura planinarke, koja je kako sam kasnije pročitala, visoka 185 cm, a iz komada hrasta izradio ju je umjetnik Dario Horbec čije smo skulpture mogli vidjeti i tijekom hodanja.
Dok se čekao grah, imali smo priliku prošetati na dva okolna vidikovca od kojih je jedan bio željezna piramida visoka 10m s koje se pruža prekrasan pogleda na okolna mjesta. Iako su noge bile već umorne, a bome i tijelo nakon hrane je tražilo odmor, naravno da sam iskoristila priliku i popela se stepenicama na vrh. Jasno smo mogli vidjeti Ivanec i Varaždin, a tamo negdje u daljini nazirala se Mađarska i slovenske Alpe.
Tradicionalno, nakon okrijepe i malog odmora, a prije spuštanja, slijedila je svima zabavna čvorologija. Zapravo, bila mi je zabavna do tada jer nikako nisam uspjela skužiti razliku između lađarca i polulađarca. Problem su poslije, nakon dan odmora, riješili Planinarski udžbenik od Čaplara i YouTube (čisto da znaju i oni koji na sljedećim izletima budu preumorni za išta shvatiti poput mene). Ponavljanje već naučenih čvorova i učenje lađarca i polulađarca nas je taman ponovno aktiviralo nakon ručka, ali i uzelo nešto više vremena od planiranog.
Srećom, vrijeme nas je dobro poslužilo pa je i spuštanje bilo jednako lijepo kao i sami uspon. Sljedeća postaja je bila vrh Belige, a nakon toga, taman pred kraj današnjeg dana, napravili smo odmor u planinarskoj kući Belecgrad. Činila mi se poprilično dobro uređena, što samo dvorište, tako i sama kuća, a prava crna kava je dobro došla svima koji su već bili na izmaku snaga. Iako je u planu bio odlazak do utvrde Belecgrad, zbog manjka vremena to nismo stigli, a po vremenu koje nam je uzela čvorologija rekla bih da nisam samo ja imala problema s novim čvorovima.
Nakon novog odmora, lagano smo hodali prema crkvi sv. Marije Snježne gdje nas je čekao bus za povratak za Zagreb. Moj prvi, ali vjerujem ne i zadnji, boravak na Ivanščici je bio pun pogodak, vrijeme je bilo lijepo, a priroda takva da se teško u nju ne zaljubiti. Bio je ovo neki moj breakthrough po planinama, valjda i zbog promjene mog osobnog pristupa samom hodanju, a ima nešto i u „metlama“ tako da očekujem da će svaki sljedeći izlet biti još bolji.
Tea B.
Jako lijepo😊!