Osvrt na četvrti izlet OPŠ 13G Hpd Runolist

Premužićeva  7.10.2023.

Već smo odradili 4. izlet OPŠ-e, na predivnoj i za neke pomalo izazovnoj Premužićevoj stazi, koji se za mene  ispostavio kao jedan od najljepših izleta u mom životu, s obzirom da nemam puno planinarskog iskustva.

Izlet je započeo u planinarskoj kući Alan, gdje smo odradili zagrijavanje i slikanje, te se friški i puni energije zaputili u prve kilometre.

Vrijeme nam je bilo savršeno. Ono što je odmah privuklo moju pažnju bila je prekrasna priroda koja nas okružuje. Premužićeva staza nudi spektakularne poglede na Velebit i okolne planine. Svakim korakom susretali smo se s raznovrsnim pejzažima.

Prvo stajalište bilo nam je Seravski vrh do kojeg je bilo pomalo izazovno popeti se ali svi smo to uspjeli. Kod uspona vodič nas je upozorio na kamenje koje se mrda, pa smo tu izjavili novu izreku “na vrhu brda kamen mrda”. Definitivno se isplatilo popeti se gore jer je pogled na more i otoke bio zadivljujuć. Uživala sam u svakom trenutku i upijala ljepotu pejzaža. Dotad najljepši pogled s vrha kojeg sam ikad vidjela. Tu smo se poslikali tko je htio, malo odmorili i zaputili se dalje.

Dalje smo nastavili hodati prema Rossijevoj kolibi. Teren je bio raznolik s naravno lijepim pogledima, a energija nam je već počela pomalo opadati jer se bližio ručak.

Kod Rossijeve kolibe zaokupirali smo livadu i napokon je došlo vrijeme za ručak. Ovaj puta iz ruksaka, svatko si je ponio što voli a naravno i dijelili smo međusobno grickalice i slično. Tu smo se neki i izuli malo odmoriti noge. Uživali smo u prirodi i društvu.

Nakon ručka i odmora, energija nam je bila obnovljena te smo bili spremni nastaviti dalje. Naredne kilometre teren je bio dosta kamenit i uzak, ali i dalje nas je pratio divan pogled s desne strane.

Nakon hoda, hoda i još malo hoda približili smo se planinarskoj kući Zavižan, no prije toga na redu je bilo popeti se na idući vrh – Velika Kosa. Tu smo već bili dosta umorni i taj uspon, iako nije bio dug, nije bio lak. Ali ništa to nije važno kad dođemo na vrh i vidimo pogled. Ovaj je pogled ipak definitivno pruzeo titulu najljepšeg pogleda s vrha kojeg sam imala priliku doživjeti. Sunce je već bilo blizu zalaska, a pogled na more, otoke, brda jednostavno je neopisivo.

Najjači, ili kako je Goran rekao “Elitnih 12” popeli smo se još i na treći vrh – Vučjak. Pogled je također bio spektakularan!

Nakon dugih 16km, napokon smo sjeli kod planinarske kuće Zavižan i tu smo s osvježili hladnim pićem i izvadili i podijelili ostatak hrane što nam je ostao. I to sve uz predivan zalazak sunca! Kraj izleta nije mogao biti ljepši.

Što se tiče cijele planinarske grupe, atmosfera je bila odlična kao i na svakom izletu. Iako smo imali dvoje manje ozljeđenih, nismo se obeshrabrili i lijepo je vidjeti kako su svi spremni pružiti podršku kada je to potrebno.

I za kraj, ovaj izlet na Premužićevu stazu definitivno će ostaviti trag u mom sjećanju. Osjećam se sretno i ispunjeno što sam imala priliku istražiti ovu stazu i ljepotu prirode. Hvala planinarskoj školi na organizaciji ovog izvanrednog izleta i prilici da stvorimo nezaboravne trenutke u prirodi i dobrom društvu!

Ena C.