OSVRT NA IZLET
VARAŽDINSKI PLANINARSKI PUT, 21.10.2023.
Drži se pravila i poštuj upute vodiča, najvažnija je pouka koju sam naučila na ovom izletu. A ja hahar kao i uvijek, pomalo neorganizirana i šlampava, na izlet nisam došla spremna. Subota je ujutro, alarm zvoni u 5 jer kakav bi to izlet bio ako prije nisam stigla doručkovati. Po običaju, dižem se pola sata poslije alarma i brzinski radim jaja na oko, spremam torbu, radim sendviče i trpam sve što mi je potrebno za planinarenje. S obzirom da po običaju nisam legla na vrijeme jer sam u petak ružila, subotnje buđenje mi i nije najugodnije, a posebice strka oko spremanja. Usprkos tome, na mjesto sastanka kod Lisinskog stižem u 6:45, na vrijeme, misleći potpuno sam spremna.
U 7 sati, kao što je i planirano svi smo u autobusu. Krećemo prema Podevčevu gdje je predviđena jutarnja kava prije planinarenja. S obzirom da sam u jutarnjoj žurbi između kave i doručka izabrala doručak veselim se kavi i opuštanju. Smetena kakva jesam, učini mi se da je vodič rekao kako će provjeriti opremu prije polaska na Varaždinski planinarski put. Ali kao da je bitno, pa imam sve.
Nešto prije planinarnog vremena dolazimo u Podevčevo gdje istrčavam iz autobusa kako bih naručila kavu i zauzela mjesto na terasi. Konačno, prva kava i ostali poroci, a nakon toga mogu planinariti do mraka ako treba. Kada smo popili kavu, naš glavni vodič Goran Žorić rekao je da smo spremni krenuti, ali da ćemo prije provjeriti opremu. I eto, tu kreću svi moji problemi. Nemam štapove jasno mi je čim vidim kako su svi ostali počeli pripremati svoje planinarske štapove. Opsujem u sebi, ali mislim si ma kao da je bitno i na većim brdima sam bila bez štapova. Par minuta kasnije crvenim se od srama, jer sam eto svojom greškom završila među prozvanima i umalo nisam sudjelovala na izletu. Zahvalna vodičima što su mi posudili svoje štapove i ipak me pustili na izlet odlučujem da ću cijeli dan biti kao bubica, iako vjerujte mi nisam ni blizu takva. I tako krećemo s našim izletom, sa mnom i ostalim kažnjenicima na kraju kolone.
Put koji je naš glavni vodič izabrao vrlo je zanimljiv. Kroz šumu stazom najprije stižemo do vidikovca, gdje dobivamo nešto vremena za slikanje i uživanje u pogledu. Nakon toga upućujemo se prema našoj KT2, vrhu Čevo. Tamo također imamo kratku pauzu za odmor i slikanje prije no što krenemo dalje. S obzirom da sam na kraju kolone uspjela sam uhvatiti nešto manje slobodnog vremena za dobru sliku za Instagram , ali nekako sam i to preživjela, iako mi društvene mreže pate. Nakon vrha Čevo krećemo prema KT3 Pusta Bela gdje imamo nešto dužu pauzu za sendvič ili nešto slatko prije ručka. Prolaskom preko KT4 – Pilane, dolazimo do KT5 i planinarske kuće Ledinec. Ovo je za mnoge od nas, gurmane, najbolji dio svakog izleta. Vrlo simpatične gospođe iz PK Ledinec pripremile su nam grah, poseban za nas mesojede a poseban za vegaterijance. Mnogi koji su jeli taj grah kažu da dugo nisu jeli bolji, a vjerujte mi mi planinari znamo što je dobar grah, posebice ako prije njega popiješ hladnu pivu. Nakon ručka, oni koji su imali planinarske knjižice za Varaždinski planinarski put, sakupljaju svoje posljednje žigove te se upućujemo prema našoj zadnoj stanici, KT6 Vagon. Kod Vagona se svi zajedno slikamo i upućujemo se prema busu.
Da ne zaboravim napomenuti, vrijeme nas je poslužilo iako je prognoza govorila drugačije, i čak su se i vodiči nećkali hoće li se izlet održati. Do ulaska u bus, nije pala ni kap kiše, na sreću svih nas. A cijeli izlet društvo nam je pravio i jedan preslatki mali lokalni pas, kojeg smo po završetku izleta autobusom vratili kući. Jer kad planinarimo, ne ostavljamo ništa za sobom, brinemo o prirodi, i sretni smo što možemo uživati u njenim ljepotama. Također, sretni smo što nam je taj mališan odlučio raditi društvo i biti jedan od naših vodiča.
Našem vodiču Goranu, kao i pomoćnim vodičima, zahvalni smo što su izlet organizirali bez greške i što su brinuli za svakog od nas. I još jednom, nosite štapove !
Ivana Pučko
