Osvrt na izlet
STRILEŽ – VIŠEVICA dana 17.02.2024.
Što ima ljepše i slađe nego probuditi se nakon napornog radnog tjedna provedenog sjedeći pred ekranom u subotu u 4:15? Takva je srećom bila i ova subota!
Nakon što je bio raspisan, ovom izletu sam se jako veselio jer sam smatrao da ćemo u veljači u Gorskom kotaru uživati u obilju snijega, da ću konačno isprobati dereze, svoju novu Gortex zimsku jaknu, podstavljene tople rukavice, merino kapu, međutim sve je to palo u vodu jer je ispalo da je ovo bio kasnoproljetni izlet u kratkim rukavima.
Okupili smo se na starom mjestu u 06:15, pomalo i kasno jer se već danilo. Nakon ugodne vožnje bez stajanja došli smo na svoju početnu točku, simpatičnu Vagabundinu kolibu gdje nas je dočekao srdačni domaćin sa toplim čajem i kavom te hladnom rakijicom.
Naš današnji cilj bila su dva vrha masiva Male Kapele, Strilež i Viševica (uz isprike ako možda i ne pripadaju masivu Male Kapele, ali moje neznanje teritorijalnog ustroja pokazati će se kasnije kao ključno u odabiru osobe koja piše osvrt).
Krenuli smo laganim makadamskim putem taman da zagrijemo noge, kada smo se već malo i opustili smatrajući da će ovaj izlet biti lagana šetnjica krenuo je uspon na naš prvi vrh Strilež. Tu se naša vesela skupina od 50 planinara počela razdvajati i kolona je postajala sve duža. Strmi vrh Strilež nagradio nas je predivnim pogledom na more, a palo je i prvo ovogodišnje sunčanje jer nas je na vrhu dočekalo sunčano i toplo vrijeme kao da je proljeće, a ne kalendarski sredina zime. Nakon kratke pauze i okrijepe krenuli smo dalje prema idućem vrhu, Viševici.
Pred Viševicom nas je dočekao drugi duži strmiji uspon, tu smo se okupili u dvije skupine. One brže koji su trkom krenuli prema vrhu i one iskusnije koje je putem zabavljao naš najzabavniji vodič. Putem smo primili i nazad nekoliko pokajnika iz prve grupe. Na vrhu nas je ponovno dočekalo prekrasno vrijeme i prekrasni vidici u svim smjerovima, od Učke, Cresa, Krka, Lošinja, Velebita, Bijelih stijena, Bjelolasice, Risnjaka do Snježnika.
Nakon predivnog dana provedenog na svježem zraku malo smo i počeli osjećati glad, a uz spoznaju da nas je čekao ručak u Vagabundinoj kolibi rekordnom brzinom smo se spustili sa Viševice.
Nakon „muškog“ lovačkog gulaša (oni koji su ga jeli znaju zašto kažem „muški“) malo smo i ožednili pa se moralo zaliti sa kojim hladnim velebitskim. Uz hladnu pivu povela se rasprava o granicama našeg glavnog grada. Zbog moje tehničke izobrazbe, i manjka zemljopisnog znanja očito sam krivo percipirao teritorijalni ustroj grada pa zbog toga i pišem ovaj osvrt 😊
Viševica je jedan prekrasan vrh smješten u sredini prekrasne prirode sa malo posjetitelja, hvala Runolistu i svim vodičima što su nam otkrili još jedan neotkriven biser naše domovine. Izlet je bio fantastičan uz odličnu ekipu i najbolje vodiče.
Tomislav O.