Osvrt na izlet

Snježnik 03.06.2023.

Subota, 6:45 sati, autobus je upravo krenuo. Ne znam kakva staza me čeka, ali sam sigurna da je najteži dio izleta gotov zato što sam se uspješno probudila u zoru.

Nadalje, napisala bih nešto o vještinama vozača autobusa, prekrasnim prizorima uz autocestu, ranojutarnjoj atmosferi među planinarima pred sam podhvat, no, jedino što sa sigurnočću mogu reći o samom prijevozu od polazišta do odredišta je to da je autobus udoban jer sam cijelim putem spavala. Sjajno.

9:30 je sati. Moja planinarska partnerica (čitaj: mama) me budi. Stigli smo do nekog planinarskog doma. Neka bude planinarski dom X. Nisam baš jaka s imenima mjesta, staza, planina… dobro je da znam gdje uopće idem. Inače na svaki izlet idem s mamom u vodstvu stručnih vodiča našeg planinarskog društva Runolist (zapamtila sam to ime) tako da sam odlučila čvrsto se držati uloge

“kofera” na svakom izletu. Odlično mi ide.

Popili smo kavu, pojeli sendviče. Dom je imao simpa konobarice, dobru kavu i uredan toalet. Ništa više ni ne tražimo. Svi su se preobuli u gojzerice, štapovi su u rukama, ruksaci na leđima, sve glave drže se visoko. Pozorno slušamo vodiča kojem naravno nisam zapamtila ime. Govori kako nas prvo čeka 15ak minuta pješačenja po betonu do staze, zatim laganica dio, pa onda krvavi dio

s usponima, da će biti potrebno periodično koristiti ruke pri penjanju, pa onda opet laganica dio po šumi do kraja.

Hodamo. Hodamo. Hodamo. Neke glave više ne stoje tako visoko. Malo je reći da vjetar puše.

Vjetar nas je nosio. I magla joined the chat. Stigli smo do neke kuće. Sjeli na pod, izvadili iz prenatrpanih ruksaka prve gablece. Jedna simpatična planinarka je sjajno opisala naš pogled:

“Ovo je mlijeko oko nas.” Zaista je I bilo. Magla je bila gusta, a vjetar uporan. S nešto lakšim ruksacima, ali punijim trbusima, neustrašivo krećemo dalje. Penjamo se s rukama, penjemo se bez ruku, penjemo se kroz grmlje, spuštamo se po kršu. Ne znam di sam. Super je.

Sjedamo na prvu veću pauzu. Trajala je pola sata. Još jedna prilika za olakšati ruksake. Sunce nas

je razveselilo. Magla left the chat. Napokon više ne gledamo mlijeko nego imamo itekako što i za vidjeti. Prekrasni prizori prirode. Nije samo priroda prekrasna. Prekrasni smo mi svi tamo.

Odvjetnice, tete iz Lidla, kirurzi, konobarice, automehaničari, tajnice, svi mi sjedimo na travi.

Jedemo sendviče jučer napravljene. Dosta dobar dio ljudi pije pivu. Puls nam polako dolazi u normalu. Odmorili smo se. Vodič objašnjava što nas čeka do kraja i brižno upozorava da obučemo sve slojeve odjeće koje imamo jer je na samom vrhu opet vjetrovito. Ja sam imala stopalice na gojzerice. Osjećala sam vjetar između tetiva, kostiju i hrskavica, pa me jedan od vodiča spasio sa ogromnim vunenim čarapama. Hvala mu na tome.

Došli smo do cilja. Ne, ne do kraja, nego do cilja, a to je vrh. Neki su žigali žigove u neke knjižice.

Izgleda cool. Neki stalno slikaju floru i faunu. Neki stalno nešto jedu. Hodamo kroz dolinu češnjaka. Neke biljka jako miriše/smrde na češnjak i ima ih cijelo polje. Zatim hodamo kroz dolinu biljaka s velikim listovima koji rastu prema gore i izgledaju kao pramenovi po kosi. Oni nemaju miris. Sreli smo gospodina od 70ak godina koji markira. Crta one krugove. Razmišljala sam pola sata kako je on došao do ovdje pa je moju muku prekinulo puteljak na kojem je bio auto.

Uglavnom došli smo do zadnje faze puta. Šetnjica kroz šumu. Sve zalihe smo pojeli i popili. Sunce sija. Vidim ispred sebe onaj isti planinarski dom X. Sretna sam iako znam da čim se najedem i odmorim želim opet. Ručali smo. Popili kavu, neki i pivu. Sjeli u autobus i umorni i odmorni u isto vrijeme.

Zato i volim planinarenje. Fizički me umori, psihički odmori. Vjerujem da nisam jedina. Bilo je prekrasno. Moja mama već googla godišnji plan izleta i govori mi gdje idemo sljedeće. Ja samo odgovaram sa može. Spominjala je neki izlet u Sloveniju. Fora. Onda sam opet zaspala.

Vodiče bih jednom rječju opisala kao brižne. Hvala im na tome, hvala kolegama planinarima, hvala prirodi, hvala vremenu. Super avantura.

Vidimo se uskoro!

Ana Ž.