Osvrt na izlet

PD Alan – PK Mrkvište – Štirovača  27.9.2025.  

 

Dana 27. 9. 2025. godine krenuli smo na planinarski izlet u područje srednjeg Velebita, na relaciji Planinarski dom Alan – planinarska kuća PK Mrkvište – Štirovača.

Ukupno 33 planinara i 7 vodiča okupilo se u Zagrebu u 6:00 sati te krenulo prema Velebitu unajmljenim kombijima. Put je protekao u dobrom raspoloženju, uz uobičajenu jutarnju rutinu i kraću pauzu na odmorištu gdje je svatko iskoristio vrijeme na svoj način – netko ćaskajući uz kavu, netko uz kratki snack preživajući kao kravica preživačica, a netko rješavajući zov prirode.

U 9:00 sati stigli smo do naše polazne točke, do Planinarskog doma Alan.

Uslijedile su pripreme te smo nakon kratkog razgibavanja u Vesna Mimica stajlu, u 9:30 krenuli stazom prijevoja Veliki Alan. Planirana je kružna tura od Alana preko Goljaka do PK Mrkvište, zatim do Štirovače i povratak prema PD Alanu, ukupne duljine oko 17 kilometara i s približno 900 metara visinske razlike. Hodali smo ritmom koji bi se najbolje opisao: “kako tko, netko lakoćom netko u borbi sa samim sobom, ali bez gubitaka u ljudstvu i tehnici” ponajviše zahvaljujući dobroj organizaciji i iskustvu vodiča.

Staza raznolika, prošarana izmjenom šumskih puteljaka, otvorenih pejzaža i brutalnih lendskejpova  još jednom daje priliku da škicnemo nakratko u rajsko dvorište i uživamo iz prvog reda najljepše predstave na svijetu koja se zove “mistična priroda”.

U 13:30 sati stigli smo do PK Mrkvište, gdje smo napravili dužu pauzu za ručak i odmor. Nakon osvježenja, u 14:30, nastavili smo put prema Štirovači na kojoj smo se kratko zadržali. Potom smo krenuli prema završnom dijelu rute i u 17:00 sati stigli natrag do Planinarskog doma Alan, gdje smo se kratko refrešali i fotografirali. Povratak prema Zagrebu započeo je u 17:40 sati, a u grad smo stigli oko 21:20.

Dao bih kratki naglasak na ono sto imamo u Runolistu.

E, pa ljudi to je magično, to je čarobno, to je veličanstveno.

Totalno izvan sebe i svojih fizičkih mogućnosti zahvaljujući odličnom osjećaju vodiča i ljepoti staze raznolikosti staze, pejzaža, pogleda i prirodnih ljepota zaista obistinilo ono: “što teže, to draže i slađe”. Ta inspiracija i pomicanje vlastitih granica to su trenuci koje ću pamtiti cijeli život – neprocjenjivo.

Meni često kažu – imaš više sreće nego pameti, a ja im samo kažem najmanje što svaki čovjek može učiniti za obitelj, prijatelje, poznanike, radne kolege, širu i užu zajednicu je biti sretan te imati priliku to prenijeti drugima.

To je najveći blagoslov koji čovjek može imati.

Moje mišljenje je da je HPD Runolist kao organizacija, najbolji i najsvjetliji primjer najboljeg od najboljeg u Hrvatskoj, a i šire. Ponosan sam i posebna mi je čast biti dio te priče.

Posebna zahvala i priznanje glavnom vodiču Fabijanu Vrdoljaku, svim vodičima te posebno mojoj dragoj kolegici iz 14. generacije Matei Dragoš 🤗.

Kud god, Runolist svud,

Ljudi najbolji ste, volim vas 💓.

Marijan