Osvrt na treći izlet OPŠ 17G HPD Runolist
Skrad 28. 09. 2025.
Skrad i Vražji prolaz
Okupljanje za 3. izlet 17G OPŠ bio je nešto prije 7 sati ujutro. Najave su bile dramatične: kiša, puno hodanja, tri medvjeda i čopor vukova (dobro, ovo zadnje nije bilo u službenoj prognozi). Neki su od same pomisli na sve to (i uz čašicu-dvije za lakši san) odustali i otkazali put u zoru. No mi ostali, hrabri i odlučni smo krenuli u našu avanturu.
Dolaskom u Skrad sjeli smo na prvu jutarnju kavu. Međutim, kava na kraju nije bila samo kava, već rođendansko iznenađenje za školarku Anticu i mene gdje su nas dočekale svjećice i slatka mini torta. Ako je suditi po početku, izlet za slavljenice nije mogao bolje započeti. Nakon kratkog veselja smo se svi zaputili put Skradskog vrha. Hodali smo okruženi zelenilom šume brojeći križeve iz križnog puta i slušajući ptičice i viceve pomoćnih vodiča. Na vrhu smo osim žiga našli i lijep pogled. Iako je sam vrh šumovit, pored je lijepa zaravan koja ima pogled sve do Slovenije. Tamo smo kratko predahnuli i nakon toga spustili se strmom, obraslom stazom i pritom demonstrirali svu svoju “planinarsku eleganciju”. Netko je klizio kao na ledu, netko se hvatao grana kao Tarzan, a netko je samo tiho promišljao u sebi što mu je ovo trebalo u životu.
Spuštanjem smo dublje ušli u šumu i krenuli prema Zelenom viru. Ispred špilje nas je dočekao veličanstveni slap, savršen za jednu grupnu fotku na kojoj se obično 50% nas nasmije, a 50% zatvori oči. Nakon toga smo odšetali do izletišta Zeleni vir gdje su nas dočekali grah s kobasicama i poznata štrudla od borovnica. Punih trbuha, kada smo se najmanje nadali, naši su nas vodiči dočekali u zasjedi s onim od čega svi strepimo – čvorologijom. Ali na našu sreću nije bilo prestrašno, samo 1 novi čvor od njih 185 koje još moramo naučiti. Nakon (m)učenja čvorovima, bili smo spremni za polazak u Vražji prolaz. S kacigama na glavi krenuli smo u uski kanjon koji je vezan uz razne legende o vragu. I stvarno je djelovao nestvarno, kao da smo na setu filma Gospodar prstenova. Samo smo umjesto Gandalfa imali Ivanu da nam pokazuje put dok su nas spretni vilenjaci zvani pomoći vodiči upozoravali na sve opasnosti. Na ponos naših vodiča, prošli smo sigurno kroz prolaz i uputili se kroz šumu prema Skradu gdje dan i započeo. Stigavši do busa, ostavili smo svoje stvari i počeli s razgibavanjem. Njih već tradicionalno vodi naš fizio Ante koji vjeruje u nas više nego mi sami – posebno kad pokušavamo stajati na jednoj nozi, a završimo u nekoj baletnoj pozi. Nakon toga smo umorni i sretni krenuli za Zagreb.
Zaključak? Preživjeli smo treći izlet OPŠ-a bez kiše, padajućih sjekira i prijetećih zvijeri. Dan je bio pun prekrasnih šumskih prizora, hodanja, smijeha i hrane. Unatoč svim različitostima, počeli smo svi zajedno uživati u našim planinarskim avanturama i veseliti se budućim izletima. A s ekipom koja te natjera da pušeš svjećice na torti prije planinarenja – može i do vraga. Doslovno.
Suzana H.
