Osvrt na izlet
PAPUK 08./09.02.2025.
Ujutro oko 7 h 8. 2. 2025. krenuli smo autobusom s parkirališta INA-e. Bilo nas je skoro tridesetak, a mračno jutro se počelo razdanjivati uz dinamičan razgovor i pjesmu veselih planinara. Nakon ugodnih malo više od 1 h vožnje po autocesti, stigli smo na izlaz u Novskoj te smo se uputili županijskom cestom kroz Pakrac, Kusonje do Voćina. U Voćin smo stigli nešto iza 9 h ujutro te smo se nakon preodijevanja i kraćeg boravka na kavi u lokalnom kafiću uputili hrabro lokalnim stazama prema obroncima Papuka.
Uspon je u početku bio nešto laganijeg intenziteta, a dobrim dijelom se oslanjao i na zemljanu cestu koju koriste vozila Hrvatskih šuma i drugih gospodarskih službi. Otprilike oko podneva uspon je postao intenzivniji i kretali smo se isključivo planinarskim stazama sljedeća 2 h uz nekoliko stajanja za predah/ručak. Nakon dolaska na vrh Točak od 880 mnv, napravili smo veću stanku uz druženje, fotografiranje i razgledavanje krajolika s vidikovca. Negdje nadomak 15 h uputili smo se prema podnožju, konkretnije, prema autobusu. Nakon kraćeg predaha, umorni, iscrpljeni, ali radosni i uz pjesmu, oko 17 h smo autobusom krenuli prema PD Jankovac.
Dolaskom u kompleks Jankovac, žurno smo krenuli prema svojim višekrevetnim sobama te smo se nakon preodijevanja i tuširanja uputili na večeru. Večera nam je svima bila kao lijek, a nemali broj nas je uživao u sjajnoj domaćoj štrudli s višnjama. Tijekom večere smo se međusobno bolje upoznali i utvrdili sutrašnji plan. Iako već solidno svladani umorom, društvo je odlučilo iskoristiti gostinjsku kuću, koja je inače prikladna za slavlja, a u sklopu PD Jankovac. Sljedećih nekoliko sati gostinjska kuća je postala party mjesto gdje su se puštali ponajveći domaći hitovi unazad 50 godina, a na veselju se nije se štedjelo pa se većina prepustila ritmu uz ples.
Nakon takvog iskustva, spavanje je bilo više nego dobrodošlo, a najteže se bilo ujutro probuditi kako bi se obavio doručak te oko 9 h krenulo na novu rutu, pri čemu je prvi u planu bio obilazak slapa Skakavac, inače, najvećeg slapa u kontinentalnom dijelu Hrvatske. Slap nas je sve ostavio bez daha, a onda smo dalje nastavili pokraj jezera uz česta kraća zaustavljanja zbog fotografiranja. Cilj nam je bio vrh Lapjak kod Velike, a put je bio nešto intenzivniji, dok je vrijeme bilo sunčano.
Uz nekoliko zaustavljanja (fotografiranje prirode, ručak), stigli smo oko 15 h na vrh. S vrha se pružao spektakularan pogled na cijelo mjesto i okolicu, a crnogorično drveće davalo je uz boju kamena osjećaj kao da se radi o primorskom kraju, a ne o kontinentalnom. Blizu tog vrha nalazila se srednjovjekovna utvrda „Turski grad“, ispred koje smo se fotografirali te smo se nakon kraćeg zadržavanja uz razgledavanje uputili prema podnožju. Spuštanje je bilo intenzivnije zbog šljunkovite staze, a u podnožju nas je oko 16 h dočekao autobus kod bazena sportskog kompleksa.
Poslije predaha i preodijevanja, oko 17 h uputili smo se prema Požegi, točnije, prema restoranu „Stari fenjeri“ , gdje smo dobro raspoloženi, ali vrlo gladni uživali u vrhunskoj domaćoj hrani i kvalitetnom vinu. Uz pjesmu i druženje, vrijeme polaska je brzo došlo, tako da smo oko 19 h krenuli prema Zagrebu, pri čemu smo od Požege išli do Nove gradiške na izlaz na autocestu. Oko 21 h bili smo u Zagrebu na istom parkingu s kojeg smo dan ranije krenuli.
Martin S
