Osvrt na peti izlet OPŠ 18G HPD Runolist

Skrad 26. 04. 2026.  

Rano jutrom nešto prije 7:00, 26. travnja 2026. okupili se na parkirališti kod Zagrebačkog Velesajma i krenuli na svoj 5. izlet u Skrad i Vražji prolaz. Iskusni vodići vele da smo generacija koju prati baš lijepo vrijeme pa je tako bilo bilo i te nedjelje.

Na Kupjaku smo se odvojili od autoputa te ubrzo završili na kavi u Skradu. Nakon uvodnih uputa glavne vodičice brižne Ivane šundov kreće neizbježni jutarnji šok za tetive u vidu istezanja, a odmah zatim i uspon na Skradski Vrh. Staza kojom se penjemo cijelim je putem okružena šumom ujedno je i križni put koji završava na vrhu sa kapelicom. Već dobrano zagrijani i oznojeni odmorili smo na malom proplanku s kojeg se proteže predivan pogled na okolne vrhove Gorskog kotara. Jedan prilično bajkovit i skladan prizor zamijenio je uzbudljiv zaplet u vidu brzog spuštanja jednom vrlo slikovitom filmskom stazom.

Oko održavane (kozje) staze je opasna strmina koja krati korak ali svakim sljedećim opreznim korakom čovjek shvati da je pažljivo odabrana i projektirana, te da je spust moguć. Vjerojatno dosta nas školaraca nije probalo strmiju stazu, ali unatoć tome ispalo je da je prošlo bez ikakvih problema (ako povremenu izuzmemo pomoć vlastite stražnjice i okolnih grana na kritičnim dijelovima); ispostavilo se da možemo izgurati i goru ako zatreba.

U dobroj atmosferi silazimo dalje kroz šumu kako bi došli do našeg slijedećeg odredišta Zelenog Vira. Ustvari na toj lokaciji nalazi se mistična spilja sa impozantnim slapom. Čovjek se začudi kakvh sve ljepota kriva Gorski kotar, a kad vidi slap na ulazu u spilju ostane bez rijeći. Naravno i spilja i slapne ne mogu proći bez fotografiranja. U samoj spilji pomoćni  vodić Antonio Svorenji održao nam je stručno predavanje o samom postanku spilje odnosno iz kojeg geološkog razdoblja potjeće.

Krećemo put Vražjeg prolaza te na samom ulazu slijedi dulji odmor i od strane vodića prezentacija novih i ponavljanje dosad usvojenih (ili bolje rečeno neusvojenih) čvorova. Nekako mi se ćini da je razvoj novih tehnologija 21. stoljeća nažalost zaobišao tu tematiku pa i dalje moraš shvatiti i naučiti sam.

Krenuli smo u kanjon onako „štreberski“ s kacigama na glavama (možda je bolje tako – jer ipak se radi o Vražjem prolazu). Čovjeka opet iznenadi što sve kriva Gorski kotar. Priroda je predivna i nevjerojatno je kako taj potočić erodira stijenu u nešto toliko impozantno i mistično. Tko kaže da mi nemamo svoj Grand Canyon ? Imamo ali nismo toliko vični u samoreklami kao neki drugi.

I Zeleni Vir i Vražji prolaz dio djeluju impresivno i kao da su izmješteni iz neke bajkovite priče i nekim čudom, na sreću dopalo baš nas.

Izlaskom iz Vražjeg prolaza te savladavanjem zadnjeg uspona nakon kojeg, gle čuda opet slijedi silazak  eto nas opet odakle smo i krenuli a to je autobusni kolodvor u Skradu. Slijedi završno razgibavanje – otpuštanje umornih ekstremiteta i put za Zagreb.

Lijep izlet i vračamo se bogatiji.

Neke od nas kao kolegu Vedran Kraić moram priznati originalnijeg od mene, ovaj izlet je inspirirao i opisao ga je pjesmom koju prilažem……pa poslušajmo svi skupa…… NEK NAM ŽIVI, ŽIVI SKRAD.

Damir B 

Nek nam živi, živi Skrad