Osvrt na treći izlet OPŠ 15G Hpd Runolist

 

Savršena grupa školaraca, a i vodiča, uputila se tog divnog jutra na Ivanščicu/Ivančicu/Ivanjčicu – planinu fantastične bajke o Ivančici, Ahatu i zločestom crnom jahaču. Nakon kratkog puta i kraće pauze za kavu stižemo na izvor Žgano vino, naše mjesto polaska. Već na početku je skoro svima bilo jasno da moraju koristiti štapove dok su u školi. A brzo nakon toga je to svima bilo jasno 😉.

 

Vrijeme skoro savršeno, sunčano i taman prave temperature zraka. I dok smo se na putu prema gore još zagrijavali stigli smo do prvih drvenih skulptura koje su nas pratile putem. Neki su slikali vješticu (ova navodno nema veze s Klekom), drugi su ljubili žabu (ništa od princa nažalost), treći zadovoljno prestigli puža… i već smo stigli na vrh.

 

A na vrhu prekrasan pogled, malo odmora, gablec i čvorologija, fotke koje ulaze u legendu, … i ajmo opet put pod noge. 

Vraćali smo se drugim putem niz južnu stranu planine. Iako je markacija bila teže vidljiva nismo nijednom krivo skrenuli. Silazak lijep kao i uspon, netaknuta priroda i dobro društvo. Pošto smo mi ipak školarci u planinarskom svijetu naučili smo i da održimo prirodu takvu netaknutu, tako da banane neće rasti nakon nas.

 

Pred kraj izleta dolazak u PK Belecgrad podno ruševina Belecgrada koje, nažalost, nismo stigli obići. Ali zato imamo još jedan razlog za povratak na Ivanščicu. Dalje opuštena šetnja do Beleca i nezaboravne karaoke u autobusu. Ponovilo se!

 

JP