Osvrt na izlet

MEĐIMURJE

STAZA SV. JURJA   21. 09. 2024.

 

Ljeto se bližilo kraju. Dok je lišće stidljivo skidalo svoje zeleno ruho i oblačilo halje žarkih zlatnih i crvenih boja, trudeći se da zasjeni svojom ljepotom zrake sunce koje su se probijale na obzoru, grupa snenih planinara okupljala se na prostranom INA-om parkiralištu. Dok su pojedinci puni vedrine prepričavali doživljaje s ranijih izleta, drugi su se trudili naći što bolju poziciju u autobusu kako bi mogli iskoristiti put za kratki, ali slatki, boravak u zemlji snova.

Izlet u Međimurje, Staza Sv. Jurja, činio se kao dobar početak jedne nove planinarske godine. Sunčanje na plaži uz rijetku tjelesnu aktivnost u vidu plivanja kao pokušaja bijega od nesnosnih vrućina, ostavilo je traga na tjelesnoj kondiciji. Osim toga, jesen je kucala na vrata i šteta bi bilo ne uživati u njezinim plodovima: žarkima bojama obojenih vinograda Međimurja koje su svojedobno bile inspiracije našim naivcima.

Po dolasku u naselje Pleškovec lagano smo krenuli kroz šumarke, preko livada i brežuljaka do suncem okupanog Jegersega, umjetnog jezera i močvarnog stanište. Što se to bijeli u gori zelenoj? Al´su snijezi, al´ su labudovi? Labudovi su. Iako nisu poletjeli, držali su pristojnu distancu od nepoznate grupe ljudi, sumnjajući u njezine namjere.  

Još pod dojmom ovog prizora lagano smo hodali prema svom sljedećem odredištu: Bajkovitoj šumi.  Ista se može najbolje opisati onako kako su je njezinu tvorci opisali: „Granica između dva svijeta, svijeta ljudi i svijeta narodne mašte“. U ovom malom šumskom kutku u Međimurju oživjele su priče naših starih koje se prenose s koljena na koljeno želeći se nas potaknuti na brigu o šumama. Priče su to o vilama, patuljcima, zmajevima i dijaku grabancijašu; tim vrijednim, skrivenim čuvarima naših šuma. Ta Bajkovita šuma, osim što nas na životopisan način upoznaje s našim legendama, želi nas upoznati i s biljnim i životinjskim vrstama koje u šumama već stoljećima sretno žive u simbiozi, kao i upozoriti da smo dužni čuvati te vrste. Nakon što smo degustirali domaće proizvode koje nudi Bajkovita šuma (cijeđene sokove, domaće rakije) uputili smo se prema Parku prirode Bedekovićeve grabe kojom je cilj ukazati na važnost košnje livada za očuvanje prirode.

Korak po korak, uživajući u prirodi i ugodnom razgovoru, približili smo se našem cilju: najvišem vrhu Međimurskog planinarskog puta – Mohokosa (344 m). Do 2015. godine smatran je najvišim vrhom Međimurja, ali su novija geodetska mjerena pokazala da je to Cimermanov brijeg (345 m) u Dragoslavcu koji se nalazi na privatnom posjedu.

Nakon zajedničke fotografije i stavljenog žiga u Planinarsku  obilaznicu lagano smo, kroz vinograde,  krenuli prema našoj početnoj, a u jedno i završnoj, točki: naselje Pleškovec. Na tom putu krilo se još jedno iznenađenje: degustacija vina u Vinariji Turk. Zanimljivo predavanje o suhim, polu-suhim i slatkim vinima obilježila je degustacija Pinota, Caberneta Sauvignona, Muškata te drugih delikatesa vinarije Turk, kao sastavnog dijela predavanja i primjene naučenog u praksi. Nema li boljeg način da se završi jedan planinarski podhvat i na propisan način zakorači u još jednu jesen😊?

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)