Osvrt na šesti izlet OPŠ 14G Hpd Runolist
Papuk 11. – 12. 5. 2024.
Evo mene opet… 😊 Ovaj put me dopalo pisanje osvrta što zbog mog brzopletog jezika i hvalisanja kako je moja ekipa usred šume na Papuku napravila najbolji bivak, što zbog toga što nitko nije kasnio ovaj put pa je (još uvijek) „Bezimena 14 G“ na vrijeme krenula na svoju dvodnevnu avanturu stazama ne tako kao u pjesmama opjevane, ravne Slavonije.
1.dan : Nakon ugodne vožnje, dremuckanja i popijene kave u restoranu prije Velike naš vozač Božo nas je ostavio na prvoj stajnoj točki i pomislismo kako idemo hodati za našim Šefom bez brige i pameti, ali … Razbuđivanje i uključivanje moždanih vijuga počinje iznenađenjem; podjelom na grupe, dodjelom karata sa stazama i ciljnim točkama i pištavih „žutih spravica“ za komunikaciju. I tako postadosmo netko glavni vodič, a neki pomoćni vodiči i „metle“. Prvi dan protječe veselo, opušteno i uspješnim vođenjem prve tri grupe vodiča, uz naravno, budne oči naših najboljih pravih vodiča i učitelja savladavamo nekih 9 km s pauzama i novim žigom ovu rutu; Velika – Ivačka glava – Koprivnato brdo – PD Jankovac uz bonus poučnu stazu oko planinarskog doma Jankovac na kojoj smo već umorni popeli meni se čini milijun stepenica do groba tzv. vječnog zanesenjaka grofa Jankovića i prošli pored špilje u kojoj obitavaju šišmiši. Zaustavljamo se na meni najljepšem i smirujućem dijelu, osupnuta i oduševljena žuborom slapa Skakavac koji teče i teče i teče i razbija se u tisuću kapljica preko stijena te završava u tokovima potoka i jezera oko poučne staze. Pravi „zen trenutak“.
U zen modu smo bili i za vrijeme predavanja našeg Šefa, nakon tuširanja i obilne večere. Nekima su kapci bili teški, neki su i zadrijemali, popuštao je adrenalin i vrijeme je pomalo bilo za REM fazu koja je odgođena „spontanom“ migracijom školaraca i vodiča u „Lovačku Kuću“ gdje se družilo, pjevalo, zaplesalo i navijalo za našeg predstavnika na Eurosongu… posljednji Mohikanci su se povukli u svoje spavaonice negdje pred zoru… 😊
2.dan : Buđenje, a još bismo malo spavali ispod mekanih popluna uz cvrkut ptica. Doručak i ispijanje duple kave na terasi doma, razgibavanje na livadi, priprema preostale tri ekipe vodiča, izračunavanje duljine staza i označavanje ciljnih točki na kojima će biti primopredaje vođenja. S obzirom na hodnju prethodnog dana i ne baš čvrstog sna prethodne noći pokazali smo se vrlo izdržljivom ekipom, naša četrnaestica je i ovaj dan pregazila nekih 9 km bez problema kroz šumu, preko sipara i stijena do ruševina starog grada rutom PD Jankovac – Nevoljaš – Lapjak – Tauberove stijene – Velički stari grad – Velika. Usred šume smo imali „građevinske radove“ i u 20 min smo sklepali sklonište u koje je trebalo stati po 5-6 nas školaraca. E, sada koliko je ljudi uspjelo stati u koji bivak i na koji način, ostat će naša mala interna dogodovština kojoj su se svi slatko smijali u autobusu kad je krenula fotoreportaža, komentari i hrpa emotikona 😊 Naučili smo novi čvor iz bogate kolekcije istih, a jedan kratki pokušaj kiše da nam malo pokvari dan nije uspio jer mi smo ipak ona osunčana i vesela generacija koju prati lijepo vrijeme na svim izletima.
Naša dvodnevna avantura završava kasnim ručkom u restoranu „Dukat“ s meni omiljenim čobancem poslije svakog planinarenja.
Hvala našem timu učitelja, glavnom vodiču Šefu i opet izvrsnim pomoćnim vodičima na strpljenju, pažnji i pomaganju. A mojoj ekipi iz 14 G, s obzirom na to da se našem planinarskom školovanju bliži kraj i završni ispit, osobno svima želim sreću i uspjeh i nadam se da ćemo se sretati i družiti i dalje na društvenim izletima Runolistaša!
Sandra P.
