Osvrt na četvrti izlet OPŠ 14G Hpd Runolist
Krk 28.4.2024.
Okupili smo se rano u 5.45 h na parkiralištu zagrebačkog Velesajma. Neki su bili pospani, neki još nisu kavu popili, neki su zaspali….pa smo ih čekali do 6.15 h…ali zajedničko nam je da smo svi bili uzbuđeni i jedva čekali pokret. Dočekali su nas dobro raspoloženi pomoćni vodiči i glavni vodič Igor koji je od starta počeo s upozorenjima kako je stvarno nužno da imamo 3 litre vode. Pomislila sam jesu li su te 3 litre stvarno potrebne?…..Na kraju izleta se uspostavilo da jesu.
Kada smo napokon dočekali „posljednje pospance“ krenuli smo prema našem odredištu uz kratko zaustavljanje na brzinskoj kavi na Kupjaku. Nakon ispijenih kava svi smo bili razbuđeni i spremni „odgojzati„ krševiti Krk. Put do Baške je bio ugodan. Kada smo stigli na početak naše početne staze uslijedilo je spremanje i opet provjera imamo li svi 3 litre vode. I imali smo….Tko bi se usudio glavnog vodiča ne poslušati?!
Krećemo stazom kroz mjesto prema uvali Bunculuka, obalnim dijelom staze koji nas vodi do prvog zahtjevnijeg zadatka – kanjon Vrženica. Prije samog početka dobili smo nekoliko dragocjenih uputa, kako se kretati kanjonom i da je nužno svako malo popiti malo vode.Temperatura zraka je porasla i tako i potražnja za hidracijom. Podijeljeni smo u četiri skupine te je svaka skupina imala svog vodiča koji nam je pokazivao uporišne točke kako bi se što uspješnije kretali kanjonom. Kretanje kroz kanjon je bilo izazovno te smo se koristili svim raspoloživim ekstremitetima. Jedino smo tako i mogli jer su nam štapovi bili učvršćeni za ruksake. Kanjon smo uspješno savladali. Na izletu se posebno isticao timski rad, pomaganje jedni drugima i podrška, kakvu znaju pružiti samo jedni drugima 14 ge-ovci (još uvijek bez službenog imena).
Nakon svladavanja kanjona uspinjemo se na plato Rebica gdje nas čeka predivan pogled na krševiti Krk i obalu. Lagano se spuštamo prema obali Vela Luka gdje smo nagrađeni dužom pauzom za jelo, odmaranje, fotografiranje, dečki i za kupanje u moru.
Nakon odmora krećemo prema Baškoj hodajući pored stijena uz more. Pogled je bio božanstven, staza je što se mene tiče bila zahtjevnija od kanjona, a i miješali su mi se osjećaji straha i ponosa iako smo već bili umorni, a i Sunce nas je sunčalo tijekom cijelog izleta. Umornim koracima kroz nudistički kamp dolazimo do autobusa i spremamo se za povratak za Zagreb.
Atmosfera u busu je bila više nego odlična te se pjesma orila cijelim putem. Nadam se samo da vozač ima još uvijek neoštećene bubnjiće.
Meni je izlet na Krk bio odličan, što me i navelo da se dragovoljno prijavim za pisanje osvrta.
Marijana B.T.