Osvrt na peti izlet OPŠ 12G
Hpd Runolist
Risnjak 23.4.2023.
“Ima li ovaj izlet kraja?”
Jesen, zima, proljeće i ljeto – sva četiri godišnja doba dočekali su nas na našem petom izletu s Platka do Velikog Risnjaka.
Za penjanje, kao i svaki put do sada pripremali smo se na dnu. Kontrola opreme i obavezno razgibavanje nakon dva sata vožnje iz Zagreba i jednoj usputnoj kavi te uspon može početi. Ispred nas je dugih četrnaest kilometara.
Prvi je ovo put da nam vodiči provjeravaju opremu. Ali i prvi put da se sve do povratka na početnu točku ove ture moramo pouzdati samo u ono što smo ponijeli sa sobom. Naime, Schlosserov dom podno vrha Risnjaka do daljnjeg je zatvoren.
Iako je kraj travnja i temperature sežu do dvadeset stupnjeva, na većem dijelu staze gazili smo kroz snijeg. Blato je nakon tuče na Kleku i kiše na Ivanščici već uobičajeno pa Dvanaestoj generaciji Runolista gamaše za to ni ne trebaju. 😀 Šalu na stranu, bolje vrijeme nismo mogli poželjeti.
Risnjak je i nacionalni park pa je bogatstvo biljnog i životinjskog svijeta vidljivo na svakom koraku.
Nakon tri sata hodanja i kraćih pauza od planinarskog doma Sušak preko Cajtiga stigli smo do Schlosserovog doma.
Ovaj dio staze umjereno je zahtjevan, nekoliko većih uspona koje je snijeg dodatno otežao, ali staza je prikladna i za one s manje kondicije. To ne znači da je idilična, na mjestima je naporna i teška, na mjestima smo se pitali pitanje iz naslova teksta, ali planinarenje nas uči i strpljivosti. Na Kleku nas je već naučilo da ne može uvijek biti po našem pa do vrha nismo mogli zbog lošeg vremena, zato smo jedva čekali novi izazov zvan Veliki Risnjak na 1528m.
Prije uspona na sami vrh Veliki Risnjak, kratko smo se rekuperali, izvadili zimske kape, jakne i rukavice. Vjetar je bio nemilosrdan, ali za one koje su odlučili ići do vrha, unutarnji vjetar bio je jači i tjerao nas je na novu avanturu.
Ovaj uspon je kratak, ali zahtjeva nešto više spretnosti. Penjemo se kroz klekovinu po oštrim vapnenačkim stijenama i stižemo do prvih sajli koje olakšavaju uspon na uskom putu između stijena. Međusobno si pomažemo, držimo, guramo i bodrimo. Već smo se dovoljno upoznali da možemo procijeniti svoje i tuđe granice, i najljepše je vidjeti da ih svakim izletom sami, i uz pomoć drugih, pomičemo.
Izbijamo sad već na sami greben i dolazimo na vrh. Vrh je kao i svaki put do sada, osvojio nas i ostavio nas bez riječi. Uspjeti doći na neku zacrtanu destinaciju i vidjeti krajolik kao na dlanu osjećaj je koji se ne da opisati. Sav umor, nedoumice i strahovi nestaju u trenu, a potpuno nepoznat prostor daje osjećaj sigurnosti. Taj nalet sreće, ponosa, mirnoće i, naravno, dobrih fotki napunio nas je snagom i energijom za dalje.
Za druge je silazak bio izazovniji od uspona te su svoju osobnu pobjedu proslavili spuštanjem nazad do Schlosserovog doma.
Jedan zatvoreni dom i oštri vjetar ne mogu protiv cijele Dvanaeste generacije OPŠ-a pa smo mudro još tijekom onih priprema na dnu, ruksake opskrbili špekom, pečenicama i domaćim kobasicama. Pive ohladili u snijegu i spremno proslavili rođendan jednog kolege.
Kako ne bi bilo fer da nakon što nas je počastio sam nosi limenke piva natrag – pošteno smo odigrali Dražentulu, tradicionalnu planinarsku igru J, i tako su neki pokazali još jedan talent.
Dražentula je izbacila čvorologiju i, vrijeme je da krenemo natrag. Istim putem vraćamo se do križanja staza na Cajtigama. Ni silazak nije bio nimalo lagan, izmjenjivale su se strmine i nizbrdice te već lagano umorni stižemo do Rimskih vrata i križanja prema Snježniku i Platku, početnoj točki ove ture.
Znamo da nas u planinarskom domu Sušak čeka zasluženi kasni ručak ili bolje rečeno večera i to nam daje poticaj da što prije dođemo do tamo, a za to nam je trebalo oko dva i pol sata.
Nakon što smo se odmorili, najeli, sabrali dojmove i shvatili da smo otišli korak dalje nego jučer mogli smo krenuti za Zagreb. Nakon cijelog dana odjednom smo se mogli ponovno prikopčati u stvarnost jer se signal na mobitelima vratio, ali vjerujem da svi nakon šuma informacija, jedva čekaju novi povratak u šumu.
I stoga je nakon svega odgovor na pitanje s početka teksta – na našu žalost i ovaj izlet imao je kraj, a završio je s još jednim cugom u Cugu i pivom u čast glavnog vodiča Marka Maleševića, sve pomoćne vodiče i za našu 12G.
Vedro,
Ćevid Dina
