Krk – Kanjon Vrženica,

Osvrt na izlet

Krk – Kanjon Vrženica 13.05.2023.

Krenusmo rano, u cik zore, točno u 6.15 od Lisinskog prema Krku. 

Iako je putem bilo mutno, kišno i maglovito, na Krku nas je dočekalo sunce i lijepo toplo vrijeme. 

Kad smo se svi presvukli u gojzerice i krenuli, prvo smo zaobišli nudistički kamp jer se naprosto nismo uklapali, i hrabro smo koračali po mokroj stazici na kojoj sam se podsjetila da mokre borove iglice na kamenu nikakva gojzerica ne može nadjačati pa sam proklizala odmah u startu što me potaknulo da oprezno biram gdje stajem ostatak puta. 

Šetali smo uz more i penjali se i spuštali po stijenama do plaže s koje smo se uputili u kanjon Vrženicu. 

Ja sam gotovo cijelim putem već do kanjona koristila i ruke jer nogama nisam vjerovala zbog prvotnog proklizavanja. 

Kanjon je bio dosta izazovan i meni prvo planinarsko iskustvo u kojem ne samo da moram koristiti ruke za penjanje već se oslanjati i na kolege planinare za pomoć. 

Tu smo preskakali lokvice, davali ruke jedni drugima kako bismo se popeli uz stijene i naučili da ne smijemo zavlačiti ruke u kamen jer možda ima zmija, a uvjerili smo se i kakva je sudbina ovce koja se odvojila od stada. 

Veliko hvala našim vodičima Marku, Mari, Dantei i Zoranu koji su nam pomogli da prevladamo izazovnije dijelove staze, ali također i ostalim kolegama i kolegicama planinarima koji su pružali ruke upomoć i pazili i na one ispred i iza sebe. 

Na izlasku iz kanjona, kad smo došli do vrha, pružio nam se predivan pogled na more, krševit Krčki krajolik i obalu s koje su prijetili oblaci. 

Pomalo smo se serpentinama spustili do uvale Vela Luka gdje smo se okrijepili, najeli, odmorili noge, a najhrabriji su se i okupali. 

Nakon pauze, krenuli smo natrag po stijenama uz more. Sama se nikad ne bih uputila takvom trasom jer ne izgleda niti malo kao da čovjek tuda uopće može hodati, no 50ak ljudi na strmim padinama, sve jedan iza drugog, je zaista bio predivan prizor.

Miješali su se u meni osjećaji straha i ponosa. 

Uslijedilo je puno hodanja po kršu, a cijelim putem nas je i dalje pratilo sunce dok su se na obali skupljali crni oblaci. 

Kada smo već svi iscrpljeni od sunca i hodanja stigli u Bašku, za kraj smo se opustili u lokalnim restorančićima na rivi. Neki su pili žlahtinu, neki su jeli čvarke od tune, a pale su i neke ponude za brak. 

S Krka nas je umorne, ali zadovoljne ispratila kiša. 

I uopće nam nisu trebale gamaše. 

Anamarija K.

PDF s planom izleta

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)