Osvrt na izlet.
VRH OZEBLIN (1657m) 06.05.2023. (subota)
Subota 06.05. rano ujutro alarm me budi iz sna i govori mi da je vrijeme za dugo iščekivani polazak za najviši vrh Ličke Plješivice – Ozeblin. Kako mi rano buđenje nije strano odmah ustajem spremam sebe i posljednje stvari ubacujem u ruksak kojega stavljam na sebe i govorim sam sebi vrijeme je za Ozeblin.
Krećem na put prema Zagrebu i mjestu sastanka kod KD Vatroslav Lisinski. Kod autobusa susrećem nekoliko poznatih lica, svi smo još pospani ali atmosfera u zraku je pozitivna i svi s nestrpljenjem čekamo polazak.
Smjestili smo se u autobus i krenuli, naš vođa puta bila je Aleksandra Ljuba koja nas je prebrojala i detaljno nas obavijestila o detaljima puta i uspona.
Autocestom se vozimo prema Udbini, atmosfera u busu je pospana većina spava, negdje na polovici puta stajemo na odmaralištu gdje ispijamo prvu kavu i krećemo dalje prema mjestu Udbina. Prolazimo kroz Udbinu uz posebnu Crkvu Hrvatskih Mučenika, toliko burne povijesti na tako malom mjestu. Putovanje nastavljamo kroz Krbavsko polje gdje svi gledamo kroz prozor i komentiramo prirodne ljepote koje nas okružuju. Vozač nas jako dobro vozi kroz usku i lošu cestu gdje se nedugo nakon toga ispred nas zaustavlja vozilo iz kojeg izlazi muškarac i dolazi do autobusa, kako sam sjedio blizu ulaza načuo sam kako pita da li mi znamo kamo idemo i jesmo li zalutali? Naša vodičica Aleksandra mu jasno odgovori da mi točno znamo kamo idemo i koje su nam namjere. Put nastavljamo dalje kroz makadam i šumu gdje dolazimo do manjeg sela. Na putu kroz selo opet nas zaustavlja isti muškarac ulazi u bus i predstavlja se kao Josip Seuček načelnik općine Udbine , predstavlja nam svoju obitelj te nam zahvaljuje na posjeti i poželi nam dobar dan i uspon. Nakon obostranog oduševljenja radimo fotografiju te nam poklanja svoju domaću rakiju. A mi nastavljamo dalje kroz šumu prema prijevoju Kuk.
Vozač Mate nas spretno vozi kroz šumski makadam gdje dolazimo do početne točke Prijevoj Kuk. Izlazimo iz busa i lagano se pripremamo za uspon prema vrhu Ozeblin.
Vodičica Aleksandra nas još jednom pozdravlja te nam predstavlja pomoćne vodiče i njihove uloge.
Na vrijeme krećemo sa prijevoja Kuka prema Ozeblinu, planinarska staza kreće po makadamskom putu te nas vodi po makadamskom putu kojem činilo se meni nema kraja. Hodali smo kroz šumu gdje smo gledali proljeće u punom jeku, putem smo naišli i na poskoka koji je bio pored puta ali je ubrzo otišao svojim putem. Nakon nekog vremena odvajamo se od makadamskoga puta te krećemo na šumsku stazu gdje počinju malo jači usponi. Prilikom uspona nailazimo na još dosta snijega koji se nije otopio te nakratko počinju snježne radosti.
Nakon hodanja kroz šumu na kraju uspona pred sam vrh dolazimo na travnati hrbat i poznatu konstrukciju na samom vrhu. Tada zaboravljamo na sve i počinjemo uživati, netko uzima pečat, netko fotografira, netko pozira…
Nakon nekoliko trenutaka svi sjedimo ili ležimo na samome vrhu i uživamo u prekrasnim pogledima na sve strane kojega je krasio prekrasan sunčan dan.
S vrha smo uživali u pogledima na Liku, Krbavskom polju, Velebitu, Goloj Plješevici, Dinari te još dosta vrhova.
Nakon odmora na vrhu i pauze za jelo povratak do autobusa vodila je ista staza s kojom smo se popeli pa tako i dosadan makadamski put ali svi smo bili puni doživljaja pa se povratak činio puno kraći. Dolazimo kod autobusa te se spremamo za povratak prema Zagrebu, svi smo sretni i crveni od sunca koji nas je pratio čitav dan.
Povratak prema Zagrebu je prošao mirno uz zaustavljanje na odmorištu, atmosfera u autobusu je bila opuštena i vesela.
Hvala Aleksandri na super izletu i organizaciji, hvala pomoćnim vodičima koji su bili uz nas, hvala vozaču autobusa koji nas je vozio jako dobro, hvala načelniku općine Udbine, te na kraju hvala Ozeblinu koji nas je nakon nekoliko kišnih dana ugostio sa sunčanim i lijepim vremenom.
Veselim se idućim izletima i vrhovima sa HPD Runolist.
Josip M.
