Kozjak i Vilaja 23. – 24.10.2021.

Kozjak-i-Vilaja

Osvrt na izlet

KOZJAK I VILAJA – 23. – 24. 10. 2021.

Zamislite, dva dana! Što sve uzeti, da li sam nešto zaboravila ili možda nisam, ma sigurno jesam. Kad leći, ne želim kasniti, pogotovo ne Kreši.  Naravno, dođem minutu nakon zakazanog termina i eto, nisam ni ušla u bus, u pozadini čujem našeg milozvučnog Krešu, pišeš osvrt. Na putu do sjedala postavljam si pitanje, možda se šali?, ali neee, ozbiljno, pišem ga. Odat će vam tajnu, nakon ovakvog dvodnevnog izleta nije ga uopće teško pisati.

Pa krenimo. „Rano jutro pola šest“, sorry,  kriva pjesma naše počinje ranije, rano jutro pola pet, ok priznala sam u početku osvrta, deset do pet, a pred busom gužva, ruksaci, torbe (koje možemo ostaviti u busu kao što su neki saznali bez obzira na vrlo precizne upute glavnog vodiča) i vesela lica, puno žamora i pitanja, pa gdje ste?, kako ste?, gdje je Sreten sa sestrama? pa utovar u bus i pokret u novu avanturu, vesele družine „Runolist“ (ne, Gospodar prstenova, ali možemo napisati, Krešo = Gandalf). 

Pokret prema Kozjaku, konkretno prema Gornjim Rupotinama (blizu Klisa i Kliške tvrđave, koju će i Krešo upoznati),  naravno Krešo (glasovno bi mogao biti i voditelj na radiju) upoznaje veselu družinu Runolistaša s cjelokupnim planom izleta, naravno da će ga ponoviti još nekoliko puta s obzirom na to da je dio ekipe već lagano padao u san i nije ga čuo.

Iz laganog sna budi nas Krešin milozvučni glas, pauza od 20,15, 14, 13,… ostalo vam je još 2 minute, pokret. I tako stižemo na početnu točku Gorenje Rupotine, prekrasno jutro sunce, ovdje nas je dočekao Ivica prezime ne želim pogriješiti koji će biti naš domaćin tijekom planinarenja. Hajmo, oblačenje gojza (ostavljanje torbi u busu, haha) i pokret prema osvajanju prvog vrha, naravno za one koji nisu čuli Krešo kao papiga ponavlja plan.

Pozitivno iznenađenje ispred Kreše, pripravnica vodičica Mara koja vodi ali mora se priznat vrlo dobrim tempom (priznao i Krešo) prema prvom vrhu Sv. Jure na 676 m, Kozjak. Vesela družina gazi, pune se pluća kisikom, ali priča ne prestaje, pogled i priroda prekrasni. Unatoč vrlo preciznim instrukcijama glavnog vodiča neki su ipak obukli (ne ostavili u ruksaku) „merino gaće-dugačke“ koje su prouzročile manji zastoj i veliku toplinu kod dotične te malo posla za našu neumornu metlu Maria.

Dolazak na Sv. Juraj uz prekrasne poglede, no slika je tisuću riječi pa prosudite sami. Kraća pauza i veselo dalje prema našoj sljedećoj destinaciji, planinarski dom „Putalj“ (460 m) ili Ptuj kako bih ga neki nazvali. Hod po grebenu Kozjaka pruža nam prekrasne poglede na Split, svih sedam Kaštela, arhipelag a vidi se i tvrđava Klis, uz neizostavno pitanje, Krešo da li se vidi Primošten?. Dobri domaćin Ivica upoznaje nas s poviješću pitoresknog poluotoka Vranjic. Uživamo u prekrasnom pogledu uz čavrljanje, tek nakon par kapi shvatimo da je počela lagana kiša, no Krešo uvjerava ekipu ne treba oblačiti kabanice to će brzo proći. Da Krešo je bio u pravu već nakon 45 minuta i malog smrzavanja nekolicine poslušnih (ovaj put do izražaja dolaze merino-gaće u pozitivnom smislu), vidi čuda kiša prestaje. Krećemo u lagano spuštanje prema domu Ptuj, ispravak Putalj, lagano, što je nekima bilo skoro pa i na „knap“ pa se zadnjih par metara i sprintalo uz glasne upite, WC? gdje je WC?. Opaska autora stiglo se na vrijeme.

Okrepa u domu došla je kao na naručena, lagana hrana, lagano pivo, lagano čavrljanje i opet Krešo, imate još tri minute, krećemo. Interesantan spust prema busu uz manju/veću količinu Maginja, njihov učinak ostat će tajna među sudionicima ovog prekrasnog izleta uz napomenu da je preporučljivo pojest max. od 3 do 5 komada, što smo mi protumačili kao 30 do 50.  Još malo kroz groblje i eto nas u busu prema Kaštel Sućurac i prijevoju Malačka odnosno istoimenog Planinarskog doma Malačka (477 m) gdje ćemo večerati i  prenoćit. Dom, pa to vam je ***** zvjezdica, hrana odlična, ekipa razigrana (da li je to utjecaj Maginja?) domaćini vrhunski,  ma moramo se domaćinima još jednom  i ovim putem zahvaliti. Hvala g. Marko i gđa Mara.

Vesela Krešina = Gandalfova družina ostala bi do kasno u noć, ali ipak duh iskusnih planinara tjera ih u krevete u razumno vrijeme,  jer,  opet Krešo, doručak je od do, kod busa u toliko pokret u toliko i nema kašnjenja, haha ja mogu kasniti jer već ionako zbog toga pišem osvrt ne mogu dva puta.

Buđenje, obilazak križa tko nije stigao sinoć, doručak za careve i utovar u bus torbi koje nam ne trebaju i pokret  prema vrhu sv. Ivan Biranj (631m)  ovaj puta ispred Kreše nova pripravnica Dantea, super tempo kroz nisko raslinje, makiju i krš Kozjaka, grebenskom stazom prema vrhu. Tempo odličan pa ono što je u startu trebalo biti 1,15 min vesela družina savladala je u 50 min. Vjerojatno jer je putem bilo razbacano puno „novaca“, što nam je bila potvrda da se životinje dobro i zdravo hrane, a možda je netko dobio i na Lotu.

  1. Ivan Biranj (631 m) s prekrasnom kapelicom i još ljepšim pogledom, opet napominjem jedna slika tisuću riječi, koliko slika, ne bi bilo dovoljno pet knjiga da opišem ljepote pogleda i prirode.

Eto ga opet, Krešo, pokret, zaboravih našeg vjernog brojača, Mišel, prebroji i potvrdi, nakon prebrojavanja, potvrda, ma svih pet do šest nas je, možemo. Povratka uz susrete s pojedinim planinarima u penjanju, kojima su se neki i jako razveselili i još brže spuštanje i kod busa smo za 45 min. Nezaboravno pitanje ovog izleta je: „Krešo, da li se odavde vidi Primošten?“.

Spustili se, pa po prirodi obavili potrebe i pokret prema Prapratnici odakle se kreće u pohod prema Crnom vrhu (739 m)  na Vilaji. Tempo odličan, uspon mrvicu zahtjevniji ali i njega prolazimo uz konstanti razgovor vesele družine, uz usputno objašnjavanje Kreše svih vrhova (velim vam sve zna Gandalf), grebenova i planina na Južnoj strani (čovjek je stvarno = Gandalf)  i dok si rekao Primošten eto nas na vrhu, opet ona izreka jedna slika tisuću riječi. Ovaj puta Krešo najavljuje tko želi može s metlom Mariom  odmah natrag na ručak u Prapratnicu, ostatak odmor  u trajanju od 20, 15, 5, 2 minute,  pokret.  Mišel broji bez onih koji su otišli, potvrda ima nas, možemo i lagani spust vesele družine prema busu, jer tko se nije skrio magarac je bio. Drugi riječima nema u birtiju kad se niste spustili s Mariom već odmah  preoblačenje i u bus, jasno!!

Tako i bi, u bus i povratak sa, potvrdio Đelohdžiselimović, jednog od najbolje organiziranog izleta na kojem smo bili, preciznost, točne informacije (osim kiše), prekrasnog krajolika, ma svega. Zato svim vodičima, pomoćnim, pripravnicima, brojaču, metli a ponajviše prekrasnoj veseloj družini Runolista veliko hvala jer bez svih vas ovo bi bio samo hod,  kamen, raslinje, kiša i nikad ne bih saznali gdje je Primošten.

Jedva čekam novi izlet Runolista jer ovakvi izleti s prekrasnim ljudima pune baterije za nekoliko tjedana, hvala svima.

VEDRO, vesela družino

Tamara. Š

PDF s planom izleta

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.