Osvrt na izlet.

JELENČIĆ I TUHOBIĆ- 10.10.2021.

U nedjelju, 10. 10. 2021. uputili smo se na Jelenčić i Tuhobić, dva vrha na planini Tuhobić. Iz Zagreba smo krenuli u 7 sati i već tada je bilo jasno da bi samo najoptimističniji mogli ponijeti sunčane naočale.

 Nakon obavezne jutarnje kave (pogotovo za nas ovisnike) u mjestu Vrata, stigli smo do Zlobina oko 10 sati. Prva zvijezda dana, naš vozač, tad je imao priliku pokazati kako se stručno vozi u rikverc kad se bager nađe na putu.

 Iz Zlobina smo započeli uspon po šumarijskom putu dok nismo došli do križanja više staza i onda odabrali desno prema Jelenčiću. Inače se na tom usponu vidi spoj primorske i gorske vegetacije, ali sve što smo mi vidjeli je bila magla. U početku me to malo razočaralo, ali čim smo izašli na prvu čistinu i osjetili nalete vjetra, zaključila sam da je gledati samo maglu i stabla super opcija. Uz pokoje vađenje kompasa i GPS-a i samo jedno gubljenje (to se može smatrati rekordom) jer je staza dijelom nemarkirana, vodiči su nas uspješno doveli do vrha Jelenčić koji je visok 1103 m. Tu smo stali desetak minuta i sa svih strana se odmah čulo: „Možemo li sada jesti?“

 Zatim smo nastavili prema Tuhobiću. Staza je, manje-više, pratila greben između vrhova na kojem se nalazilo dosta čistina i svaku smo osjetili do kosti kad bi bura zapuhala. Uz puno hrabrosti i bodrenja, došli smo do Tuhobića na visinu od 1109 m bez da nas je otpuhalo.

Nakon nekoliko najbržih selfija ikad bez da se itko žalio kako se nije dobro namjestio, ubrzali smo dolje u zaklon. U tom dijelu staze vodiči su dobili status heroja kada su među gustim borovima i preko kamenja obraslih mahovinom uspijevali pronaći put.

 Promrzli i pokisli, slavljenički smo stigli nazad do autobusa oko 6 sati i još jednom si dokazali da je sreća u malim stvarima dok smo oblačili suhe čarape. Večerali smo u pizzeriji u Fužinama i složili se da je to bila prava pravcata avantura.

Dora A.