Osvrt na četvrti izlet OPŠ 9G Hpd Runolist
Ivanščica 10.10.2021
Kišna i maglovita jesenska nedjelja nije spriječila najhrabriji dio 9G ekipe da se uputi na svoj četvrti izlet, najvišu planinu Hrvatskog zagorja – Ivanščicu.
Okupljanje je bilo, sada već standardno, u ranim jutarnjim satima kod Lisinskog od kud smo uz ugodnu vožnju stigli do prve jutarnje kave u caffe baru Breza, u mjestu Ivanec. Nakon ispijene kave, razigranih razgovora i pokoje sumnje što očekivati od samog izleta po ovako izazovnom vremenu, krenuli smo prema polaznoj točci Žgano vino pored naselja Prigorec sa sjeverne strane Ivanščice.
Na samom dolasku, naša glavna voditeljica Ivana, pričom o nesretnoj ljubavi prelijepe Ivančice i mladića imena Ahat uvela nas je u bajkovitost ovoga kraja. Magla koja nas je dotad okruživala, odjednom je legla je kao naručena i stvorila ugođaj u kojem možete povjerovati kako se tu doista okupljaju magična šumska bića, sjede na korijenju drveća, ljuljaju se na granama, brčkaju u lokvicama, pjevaju, plešu i smiju se.
Uz kratku pripremu, navlačenje novih kabanica, kalkulaciju koliko slojeva opreme obući, krenuo je glavni dio svakog izleta, uspon do vrha. Neki od nas su željeli još jedan žig u svojoj knjižici, neki su jedva čekali grah, no kako god, svi smo imali dovoljno motivacije da hrabro koračamo do samog vrha.
Prolazeći kroz hladne guste šume, na našem putu susretali smo neobične čuvare staza. Sreli smo povelikog puža s kućicom koji je krenuo nizbrdo, a tu negdje, oči u oči,i neraspoloženu sovu. Na naše opće oduševljenje to je bila prilika za koju super fotku i dječju radoznalost koji šumski stanovnik je sljedeći. Cijela ova nesvakidašnja planinarska fauna stilizirana je u panjevima zatečenim na licu mjesta i rad je ivanečkih umjetnika, koji su skulpture izradili želeći razveseliti posjetitelje i Ivančicu obogatiti novom turističkom atrakcijom.
I tako uz vjerne čuvare, žabe i daždevnjake, stigli smo i do samog vrha, Ivanščica (1060 m). Pogled koji se tu inače pruža (kažu prema Ivancu, Varaždinu i Međimurju), morat ćemo vidjeti drugom prilikom, no kako god bilo da bilo grupna fotka je odrađena i brzo smo pojurili u topli planinarski dom (Pasarićev dom) gdje je krenula pauza za ručak. Nakon jela i odmora, kao pravi školarci odradili smo i vježbanje čvorova. Ponavljanje starih i učenje novih. Uzevši u obzir vremenske uvjete i strmost terena, vratili smo se istom rutom kojom smo i došli. Planirani izlet trajao je nešto kraće i ostavio nam dodatno vremena za nedjeljni odmor. Izlet je bio kratak, ali sladak i vjerujem da će nam ostati u lijepom i posebnom sjećanju. Osobno, veselim se ponovnom posjetu Ivanščici (pogotovo zbog opreme koja mi je ostala u domu :D).
LP
Ivana Kelava
