Osvrt na izlet.
Bojinac (uspon na Bojin Kuk) – Veliko Rujno16. 12. 2023. g
Velebit, meni najdraža planina, k tome još i Južni Velebit, pa ovaj izlet nisam mogla propustiti! Nakon što sam se upoznala s planom izleta, javila se glavnom vodiču Tomislavu i pribavila dereze, bila sam spremna za adventski pohod na Velebit. Tjedan dana prije samog izleta svi sudionici su pratili prognozu i nadali se lijepom vremenu, tu je bila i naša Tea koja nam je javljala pouzdane meteorološke informacije, onoliko pouzdane koliko su mogle biti. Izlet se trebao održati u subotu, ali smo se dogovorili da ćemo ga prebaciti na nedjelju zbog bure koju su najavljivali za planirani dan izleta.
Poučena prijašnjim iskustvima, otišla sam na vrijeme spavati i radosno se probudila u 4 sata ujutro. Još snena, skupila sam sve stvari i požurila prema istočnoj strani KD Lisinski. Vodiči i ekipa su već bili ondje, nitko nije kasnio i krenuli smo na vrijeme. Uz dobru glazbu i ugodno društvo put je prošao brzo. Nakon kratkog razgibavanja i istezanja, uputili smo se prema Bojincu.
Dan je bio idealan, stvoren za boravak u prirodi, nije bilo primjetnog vjetra, sunce je sijalo, a poneki oblak je samo služio kao ukras na nebu. Većina nas je bila pretoplo obučena, nismo baš očekivali da ćemo u prosincu nositi kratke rukave na Velebitu. Prekrasno je hodati na svježini, mraz na travi, a tebi lijepo toplo od brzog hoda.
Ekipa je bila raspjevana, svako malo bi se čula nova pjesma – logično, ipak smo prolazili kroz amfiteatar pokraj Jaginog kuka. Cijelim putem smo imali prekrasan vidik, a kad smo se uspeli na Bojin kuk onda se sve otvorilo: pogled na prekrasno Jadransko more i otoke te s druge strane Veliko Rujno i vrhove Velebita. Malo je reći da je pogled veličanstven kad ti se duša napuni tolikim ljepotama. Podignuli smo i dron kako bi uhvatili lajtmotiv ovog izleta i pozdrav HPD-a Runolist: vedro!
Spuštanje je prošlo glatko, na jednom dijelu netko je koristio uže, dok su se drugi provukli kroz gustiš. Potrebe za derezama, koje smo svi poslušno ponijeli, srećom nije bilo, tek ponegdje se našlo malo leda kojeg smo vješto izbjegavali. U popodnevnim satima smo stigli do Velikog Rujna gdje je bilo mjesto za glavnu okrjepu. Odmorili smo pokraj crkvice, podijelili hranu koju smo ponijeli i krenuli prema mjestu polaska.
Uspjeli smo se spustiti prije mraka te smo imali vremena i za večeru u Ogulinu. Uz dobru hranu, piće, pošalice, zezancije i puno smijeha zadovoljnih lica, završio je i ovaj izlet. Velebit nas je ovaj put počastio vedrinom i hvala mu na tome! Hvala vodičima: Tomislavu, Gabi, Goranu, Ferdi, Silvestru, Živku, Vedranu, Danielu i Fabijanu koji su se spremno suočili s potencijalnim preprekama i osigurali nam savršen izlet u ovo zimsko doba godine. Kažu da za dobrog planinara nema lošeg vremena, no svaki planinar sigurno voli dobro vrijeme.
Do idućeg izleta, vedro!
Marina V.
