Osvrt na izlet
TOLSTI VRH 28.03.2026.
Vremenske prognoze danima su najavljivale kaos, vjetar, kišu i nevremena. Realizacija je bila u skladu s najavama. Letjelo je gradom sve ono kaj prirodno ne može letjeti, a stabla su se natjecala koje će prije zauzeti horizontalni položaj i pritom, ako je moguće, razbiti neki auto ili bar polomiti dio nekog krova. Planinariti tih dana nije bila opcija, depresija je zauzela mjesto uobičajenom optimizmu, a sumnja zaokupljala naše misli. Dogovoreni izlet u subotu opasno je visio u zraku i sve su se nade polagale u najave da će se stvari ipak malo do subote srediti.
Konačno je došla i subota! Na jutarnjem okupljanju vrijeme je bilo prohladno, ali bitno bolje nego prethodnih dana, nekako mirnije i optimističnije. Put do Gozda protekao je ugodno uz poneki podsjetnik da su pod naletima jakog vjetra, iako čvrsti i stabilni, i krovovi i stabla jednako krhki. Uspon prema Tolstom vrhu bio je kako to obično biva, najprije malo blaži pa od Saškine klupice strmiji. Staza je bila mjestimice pod snijegom, ponegdje i ledena, pa onda blatnjava i na kraju suha kao usred ljeta.
Izmjenjivali su se periodi stavljanja i skidanja dereza, zaobilaženja srušenih stabala, strmih uspona pa lagane šetnjice po ravnoj i ugodnoj stazi. Taman na početku uspona vrijeme je pokazalo svoju drugu, bolju stranu. Vjetar je postao blag, taman dovoljno da olakša preznojavanje na strmijim dionicama, a sunce se uzdiglo visoko i na nebu skoro bez oblačka učinilo ovaj dan predivnim. Teško je bilo vjerovati da smo samo prije dan svjedočili svim onom užasima koje nam je priroda priredila. Vidici su bili prekrasni.
Nakon Tolstog vrha usput do Koče na Kriški gori popeli smo se nekoliko metara do vrha Vrata. Tamo je staza bila prilično blatnjava pa je bilo i žrtava ovog dodatnog izazova u obliku prljave odjeće od neplaniranog sjedenja u blatnoj kaljuži. Dolaskom do Koče za nagradu smo dobili potpuno mirno vrijeme uz obilje sunca pa smo unatoč punim ruksacima odjeće spremljenom za sve uvjete – kišu, vjetar, snijeg, led i debele minuse, ispred Koče mogli sjediti u majicama kratkih rukava i uživati u odličnoj klopi uz pripadajuću cugu.
Povratak prema Gozdu je bio u istom ritmu – red dereza, red gojzerica, leda, snijega i staze na kojoj je skroz ugodno lagano šetkati. S obzirom na to da nisam sklon vjerovati u slučajnosti, sumnjam da je netko vrlo vješto vještičario i učinio ovaj dan ovako prekrasnim. S obzirom na to da imam par sumnjivih pojedinaca, pozivam ih da se jave da ih bar počastim cugom.
Kako god, hvala Vedranu na odlično vođenom izletu i hvala na savršenim vremenskim uvjetima, ma tko god nam ih omogućio.
Ervin P.
