Buzet

Osvrt na izlet

STAZE OKO BUZETA: MINJERA I TARTUFINA 26.11.2023.

U jako rano, prije pet, i poprilično hladno jutro ekipica planinara se ukrcala u bus i krenula u ono što će se pokazati kao prekrasan, sunčan dan u Istri. Naš se autobus jako brzo dokotrljao do pitoresknog grada tartufa Buzeta. Kao i u dobrom društvu, i u čvrstom snu vrijeme brže prolazi. No tko mari za san, šuma čeka. 

Zagrijavamo se na parkingu Cimosa uz slapić Mirne i uspon kroz šumu žutog lišća kreće. Vrlo brzo zastajemo i kreće masovno skidanje. Dođe mi da se puknem smijati kao budala jer sam noć prije puta bila sva na iglama kako ću ja zimogrozna preživjeti na tolikoj zimi s tako tankom odjećicom, a sad se tu nakon par minuta hoda u osam ujutro na temperaturi ispod 10 stupnjeva mahnito skidam. Štaš, još jedan dokaz kako su takve mentalne trakavice bespotrebne. 

Osvajamo stazice koje vjerojatno ne bih znala ponoviti jer su malo kriš-kraš, ali sve je predivno. Puno je fotogeničnih mjesta na kojima nabacujemo prvo obični smiješak, a onda ‘jednu ludu’. 

Čini mi se kao da je ruta proletjela. 

Sjedimo na čistini na brežuljku, sunce nam se smije, hrana se gricka, gledamo u Učku. U jednom trenutku smo uz staru kamenu kuću, u drugom na nas laje gomila pasa i gazde nam nude da ponesemo kojeg iz njihova dvorišta, a u trećem ne možemo doći sebi kako je slatko malo bijelo tele koje zbog našeg prolaska bježi mami kravici. Preskačemo potočić… 

Dolazimo i do rudnika Minjera i to uskim puteljkom uz strminu, a na jednom mjestu i pravu jamu(!) Tu su mi divne planinarke prišapnule kako držati štapove i kakav bi trebao biti položaj tijela pri tom silasku. Na tome sam im baš zahvalna jer su mi pomogle da strpam strah u džepić ruksaka i usredotočim se na svaki novi korak i na kraju, umjesto prestrašena, da budem strašno ponosna što sam prevladala takvu dionicu. Nakon spuštanja, drugi dio puta, Tartufina uz pitomu Mirnu bila je pjesma.

Pjevala su nam i nepca kasnije u destileriji Aura gdje smo kušali bisku, divlju jabuku, teranino, ali i fantastičan koktel teranina, gina i tonika. Povirili smo nosom i u dio gdje se proizvode fini likeri i ginovi, a iskušali smo i jako ukusne pekmeziće. Samo ćemo reći kako su se za Zagreb u autobusu s nama vozili brojni primjerci tih pića i marmeladica.

Odlično je bilo piti, ali nakon 15-ak kilometara i pet sati penjanja i spuštanja, bio je red da konzumiramo i nešto konkretnije. Odšetali smo do restorana Most i našopali se maneštrom, fužima i pljukancima ili, kako to kaže najmlađi član družine, ‘pljuckancima’. Nažalost, kao neupućeni rookie koji je tipično ženski dramio oko obleke, napravila sam grešku s obućom. U restoranu sam ostavila trag koji nipošto ne biste htjeli za sobom ostaviti. Početnici, ne budite kao ja. Nemojte da nakon vas ostaje blato. Uz rezervnu odjeću, ponesite i rezervnu obuću.

  1. S. Hvala svim planinarima koji su mi pomogli sa štapovima, navlačenjem gamaša, savjetima i ugodnim razgovorima. Bio je to izlet s pet zvjezdica!

Nikolina O.

 

PDF s planom izleta

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)