Osvrt na izlet
SLJEMENSKA KRUNA – 5 vrhova 10.2.2024.
7 ujutro je, subota, dan nakon relativno pristojnog izlaska, ali možda ipak nedovoljne količine sna. Kako za koga, naravno. Na parkiralištu pored Šestinskog Lagvića ispod pomalo sivkastog i neodlučnog neba crveni se 20-ak ljudi i njihova oprema. Za neke možda uobičajena subota, za mene prvi izlet sa Runolistom. I to kakav.
Družina, koju sam, osim nekolicine kolega, taj dan pomalo upoznavala, uputila se po prvi puta ispenjati Sljemensku krunu (obilaznicu), u narodu još zvanom i Štambukov put. Tomislav Štambuk poslužio nam je rutu kojom je uglavnom kročila njegova noga i to djelom po neoznačenim stazama. Zbog toga je, za svježe povratničku planinarku poput mene, rutu teško bilo putem ucrtavati u riznicu izleta koje bi valjalo ponoviti, a tamo svakako zaslužuje ladicu.
Obišli smo 5 najviših Sljemenskih vrhova redom pojavljivanja na stazi i vratili se u polazišnu točku jedno 2 sata prije plana, taman u trenutku kada je krenula cijelim putem pribojavana kiša. Sudeći po pametnim satovima i još pametnijim vodičima prehodali smo 20ak kilometara što strmijih uspona i padova, što lagodnije šetnje. Usputni prizori sljemnskih puteljaka kroz šumarke te prostranog kanjona koji putem pada na sve strane okolnih nizina koje grle Medvednicu lječili su dušu.
Samo hodanje ispraznilo je glavu od nepotrebnih misli, ali i nekih potrebnih, pa je dobro došlo usmjeravanje pomoćnih vodiča koji su spretno navodili poveću nakupinu planinara putem ispravljajući neke zaboravljene tehničke detalje. Osim brigom da se svi vratimo u jednom komadu počastili su nas i crticama iz velike knjige Sljemenskih legedni čija smo mjesta radnje obliazili putem.
Kopanje Tigrovog oka, rudarska kapelica i, definitvno najprihvaćenija među družinom, priča vodiča Antonia Svorenjija o Ljerki Šram, fatalnoj i nesuđenoj ženi Milivoja Dežmana, koja i danas, preko 100 godina nakon svoje smrti, plaši nesmotrene planinare po ruševinama Sanatorija Brestovac, pa je tako svojom pojavom iznenadila i nas. (Slika u prilogu)
Sve u svemu, nakon toplog graha i još toplijeg druženja u Grafičaru uputili smo se natrag prema realnosti, ostavljajući iza sebe stazu koju treba markirati i imenovati te izlet koji treba ponoviti.
Magda
