Plitvička jezera

Osvrt na izlet.

PLITVIČKA JEZERA – Medvjeđak 07.04.2024.

Prognoza za nedjelju bilaje top, sunčano i za ovo doba godine natprosječno toplo. Rano jutro krenuli smo busom, kroz sumrak, prema odredištu većin a sa očima na pola „koplja“i drijemajući u busu. Već na pola puta počeli su se nizati prekrasni  šumoviti krajolici i spektakularno plavo nebo, tako da smo mogli maximalno uživati u pogledu.

Stigavši na odredište,ekipa je veselo krenula prema osvajanju prvog vrha Turčić,pod vodstvom našeg šarmantnog vodiča Dine i naravno pomoćnih vodiča. Šuma je posebno prekrasna u proljeće,sve se budi i mladi listovi kao da nam mašu i pozdravljaju nas a njihova stabla kao neki kordon vojnika stoje svuda oko nas. Vesela ekipa osvaja i dva slijedeća vrha, Medvjeđak tupi i oštri. U jedno trenutku bili smo počašćeni šumskom čarolijom tj.nedaleko naše grupe protrčali su bambi i mama srna. Bilo mi je to prvi puta da sam ih vidjela u živo (osim u ZOO) pa sam bila posebno sretna a vjerujem i ostatak društva.

Na zadnjem vrhu pala je i zajednička fotka uz puno smijeha, pive i dobre vibre. Na brod se nismo uspjeli ukrcati jer turistički radnici na Plitvicama nisu predvidjeli toliki dolazak ljudi tog dana pa smo još malo protegnuli noge i podignuli letvicu naših mogućnosti malo više, ali to nije pokvarilo raspoloženje jer tirkizna boja vode jezera zrači posebnom energijom i nezadrživo mami poglede posjetioca.

Kapljice i šumovi slapova odnosili su sve naše probleme i umor a na svim licima vidio se osmjeh i zadovoljstvo,naročito nakon popijenih pivica. Svi smo živi i zdravi stigli do kraja jer je budno oko nšeg Dine pazilo da svi ostanemo u komadu i u svakom trenutku je bio na usluzi, npr. ako na ulasku u NP netko nije mogao naći ulaznicu koje smo svi netom dobili,on je svojim šarmom sve riješio i zato ti Dino HVALA.

Stigao je i trenutak dolaska pred restora gdje nas je čekao dugo željeni ručak. Umorni ali sretni, zadovoljni, nasmijani, znojni, otkačeni i veseli navalili smo na gulaš a neki na vege meni i druge delicije. U busu do Zagreba u glavi su nam se slijegali dojmovi i bili smo ponosni na prijeđenih 18,5 km (tako je pokazao moj mobitel). Daj bože ponovilo se sve opet.

Pozdrav svima, voli vas Renčy (Renata Ivanković)

 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)