Dva osvrta na izlet.
OTOK PAG 25.03. i 26.03.2023.
Prvi dan na otoku Pagu
I kad nismo na našem prekrasnom i hvalevrijednom Velebitu, ipak smo pod njegovim okriljem. Dvodnevni izlet na otok Pag sasvim je dovoljan da uđemo u neobičan, mističan, pomalo biblijski krajolik ovog osebujnog otoka te otvorimo neka druga vrata percepcije.
Naša draga Gabi odabrala je mjesec ožujak, odlično vrijeme za planinarenje ovim dugačkim otokom koji broji preko 2500 sunčanih sati godišnje. Možda mnogi od nas ne bi odabrali Pag kao destinaciju za ljetovanje, budući da ogromna pješčana prostranstva nisu rodna bogatstvom zelenila, borova i cvrčaka koji bi nas danonoćno krijepili na našem odmoru. Posebice istočni dio otoka koji je zbog bure i posolice sasvim ogolio.
Već na vrhu Veli Brig uživali smo u panoramskom pogledu na sam grad Pag i njegov zaljev. Većina staze je krševita, djelomično opasana suhozidom, a grebeni su ogromnih apstraktnih oblika koji plijene pažnju nas radoznalih vagabunda. U uvali Zaton imali smo pauzu za ručak – velikodušno smo se međusobno počastili hranom, okrepom i pokojom nama dragom travaricom. Skinuli smo gojzerice, uronili noge u more, međusobno čakulali ….
Nas nekoliko skitnica željnih dodatnog adrenalina krenuli smo s Gabi na dodatnu rutu do svjetionika gdje smo izvadili našu zastavu, amblem Runolista, i svi se zajedno veselo poslikali. Naravno, lijepe stvari treba uvijek ovjekovječiti …
Nakon završne točke kod svjetionika, zaputili smo se prema gradu Pagu gdje smo imali dovoljno vremena za našu adrenalinsku dozu kavice. Naša planinarska družba Runolista nisu samo tipični planinari ili moljci iz štepdeka koji nikada ne liježu drugdje osim u planinarske domove. Gabi nam je pronašla predivan hotel, Olea u Novalji, u kojem smo se smjestili i odlično okrijepili. Mislite da smo nakon svega umorni? Možda, ali vrlo zdravo … Preostaje nam i večer u gradu Novalji, svatko je provodi prema osobnim željama.
Ovo je tek prvi dan na našem bajkovitom Pagu, a već sutra kreće poznata tura „Life on Mars“ koja nas uvodi u neki sasvim drugi svijet, a piše je naš osebujni modni mačak u kratkim hlačama i tigrastim gamašama …..
Ova paška tura bila je jedan od mojih najdražih izleta u Runolistu.
Namaste svima!
Katarina Kolak
Drugi dan na Pagu
Eto i mene …..poderale su mi se hlače za planinarenje, igle i konca nemam van civilizacije, navlačim kratke hlače, šeširić i umjesto čizmica nosim samostojeće tigraste gamaše. Udaram u oči –jedni me pitaju gdje sam uzeo te samostojeće čarape, drugi me proglašavaju modnim mačkom: mijau,mijau! Grije me sunce i vesela družba.
Tiho izranjam iz sna nad modrim nebom iznad Paga. Nakon takve ture nije potrebno niti puno sna …prije doručka zavirujem u našu WhatsApp grupu i bacam ponudu za igru frizbijem. No, svi više preferiraju jutarnju kavu i švedski stol. Jedna neobična crvenokosa daje mi ideju da pomiješamo sok od naranče i ribizla …. zaista, kao da smo pali s Marsa.
Odlično se uklapamo na stazu „ Life on Mars“, kamenje i krš nalikuju boji ispijenog soka. Iz civilizacije došli smo poput Marsijanaca na Mars. Nigdje žive duše, hlada, pokoji nomad, samo se Gabi ponekada oglasi da je vrijeme za pauzu – ovog puta je bila velikodušna s pauzama. Hlada je bilo možda samo kojih 15 min…
Dolazimo i do prve plaže gdje hodanjem po rahlom šljunku kvarimo meditaciju nekog usamljenog lika na plaži Ručica. On meditira, a mi meditiramo u pokretu ….
I nismo jedini u pokretu, eto i penjača koji vise sa stijene i hvataju se za klinove. Mi se odlučujemo na ručak iz ruksaka, no neki imaju hranu, a drugi tek samo rakiju. No, mi to zajednički sve znamo podijeliti i najesti se.
Neki su spremni i za dodatne avanture …. Drugi se bacam u hladno more i uživam u adrenalinu, dok se nekolicina nekih drugih planinara okušava u ferratici duž morske obale.
Igri frizbijem pridružuje mi se jedan naš planinar i tako kratimo vrijeme, dok većina grupe uranja noge u morski plićak i zabavlja se na neki samo njima poznat način.
Ah da, treba doći čist u naš autobus …. uz sjedalo busa pronalazim nečiju staru kiflu i pokazujem je svojoj suputnici, no ona ipak to ne jede…. draža joj je slanina i špekec. No, osebujne igre i ideje nisu nama strane. Dok čekamo trajekt u luci Žigljen, usitnjujemo kiflu i komadićima hranimo ribice. Prvo ništa, mir, veliko plavetnilo, a zatim puf, pljas, tras i eto pokoje ribice, a zatim i cijelog jata.
Ukrcavamo se na trajekt gdje neki još završavaju turu pokojom travaricom …. Sve u svemu, ogladnjeli smo i vraćamo se u bijeli naš Zagreb grad.
Željko Mikulić i Katarina Kolak (mickasti odlomak)
