Osvrt na 6. izlet OPŠ 16G Hpd Runolist

Risnjak 4.5.2025.

Dugo sam razmišljala kako bih uopće započela pisati ovaj osvrt te isti definitivno spada u rubriku ‘jedan od prvih’ naše 16G.

Prvi izlet gdje je bilo samo dvadesetak pripadnika planinarske škole (ostatak je bio aktivan na Wings for Life u Zadru pa im ne možemo zamjeriti).

Prvi izlet gdje je svatko imao svoj red u autobusu.

Prvi izlet gdje smo promijenili turu i značajnije ubrzali tempo.

Prvi izlet gdje nikad brže nismo pili piva i jeli jote i grah.

Prvi izlet gdje smo bez obzira na sve mjere predostrožnosti zapeli na A1 i ušli u gužvu zbog tranzicije nakon produljenog vikenda – nije nas spriječilo da atmosfera u busu bude na zavidnom nivou.

(Moj) prvi izlet na Risnjak i u Gorski kotar, a da nije bila kiša.

Okupljanje je krenulo standardno u 5:45 na parkiralištu Velesajma. Prognoza je bila optimistična, vodič Živko nas je promptno obavještavao cijeli tjedan te smo bili spremni na sve opcije. Već smo prošli sve verzije vremena, zašto ne bi pao snijeg ili bila poplava?

Nakon popijene kave i nastavka vožnje prema Risnjaku, dolazimo do zaključka da bi povratak doma mogao biti problematičan zbog gužve te glavni vodič odlučuje mijenjati turu spram prvotno dogovorene da polazak može biti nešto ranije. Daje nam zadatak da u aplikaciji Mapy sami složimo plan puta. Srećom, taj zadatak je došao u pravom trenutku, kad smo bili na najzavojitijem dijelu puta i gdje nikome nije bila muka u autobusu.

Nova ruta je bila kružna staza: Mali dom Sušak – Schlosserov dom – Veliki Risnjak – Schlosserov dom – Cajtige – Dom mali Sušak.

Ispred planinarskog doma smo odradili zagrijavanje te krenuli s turom. Anamarija je bila sretnica koja je uspjela napraviti dobru stazu u Mapy-u te se pridružila Živku na čelu kolone. Na početku nije bilo Sunca, no bez obzira na to smo odradili nekoliko standardnih svlačenja i oblačenja.

Vedro smo nastavili prema Schlosserovom domu – Sunce je u potpunosti izašlo te smo imali prekrasan pogled na dom i vrh. Moral ekipe nije pao ni u jednom trenutku, pa ni uz malo zahtjevnije penjanje do doma. Tamo nas je dočekao dosta jak vjetar, no i vedro nebo. Pogled je bio prekrasan i svi smo bili nestrpljivi da se krenemo penjati na sam vrh. Ostavili smo ruksake i štapove i krenuli se penjati na Veliki Risnjak. Usput smo ponovili pravila penjanja i držanja razmaka koja smo naučili na izletu na Krku te uspješno osvojili vrh. Vodič Živko je stoički podnio zahtjeve svih nas da nas fotografira, ali vrijedilo je bez obzira na vjetar.

Spuštanje s vrha je već bilo zahtjevnije – trebam pohvaliti sve pomoćne vodiče koji su na cijelom izletu bili od neizmjerne pomoći, što glavnom vodiču, a što svima nama. Pomogli su nam s otpenjavanjem i brinuli se za našu sigurnost cijelo vrijeme.

Kad smo se vratili na Schlosserov dom, inače vedar i veseo Živko se uozbiljio te nas je sve postrojio i dobili smo time line – ovoliko vremena za okrjepu na Schlosserovom domu, u ovoliko sati trebamo biti na ručku, a u toliko sati krećemo busom. Nikad brže nismo pojeli sendviče te krenuli dalje na turu. Ali opet, 16G ne pita, 16G samo hoda, bez obzira na izazov.

Svi zajedno smo krenuli prema vrhu Cajtige i u konačnici prema Domu mali Sušak gdje je i započela ruta – grupa je bila kompaktna, pomoćni vodiči su nas bodrili i mogu reći da mi se čini da smo prvi put kao grupa probili neku granicu (ako drugi nisu, ja sigurno jesam). Ovo mi je bila najduža tura u životu s najmanje pauza između te se napokon moglo osjetiti kako se značajno poboljšala fizička sprema.

Nikad se više nismo poveselili okrijepi u domu – jota i grah su ublažili svaku nelagodu nakon ove rute. No ni ovdje nismo imali luksuz da se možemo dulje odmoriti, jer smo već morali zauzeti mjesta u busu – Google Maps nije bio nikad crveniji.

I tako smo krenuli i odmah zapeli kod Vrbovskog. Sve vrijeme što smo uštedjeli se rasulo. Kako smo postali svjesni da će ovo postati povijesno najduži put od Delnica prema Zagrebu, odjednom se stvorio zvučnik za glazbu, šljivovice i piva. Pravi početak tuluma u busu je bilo Ervinovo otvaranje limenke piva s najtočnijim zvukom ikad.

Iako nas nije bilo puno u busu, atmosfera je bila na nivou sva 4 sata od Delnica do Zagreba. Kratku pauzu nakon Karlovca smo iskoristili za nadopunu zaliha, a glazbenih želja nije nedostajalo.

Kako smo se približavali Velesajmu i poznatom parkingu bez rupa, otpljeskali smo glavnom vodiču, pomoćnim vodičima i vozaču (koji se u međuvremenu morao promijeniti nekoliko kilometara pred odredištem). Saznali smo u međuvremenu da su se pokvarile i dvije bazne stanice, no to nije utjecalo na kvalitetu izleta i sve je bilo na najvišem nivou cijelo vrijeme. Stvorili smo još bolje temelje za izlet nakon ovoga, a tako se u međuvremenu i pokazalo.

Živko, izlet je bio odličan i svi smo se složili da si ga odradio savršeno. Bez obzira na izazove koje smo morali savladati, izlet si odradio perfektno i to mi je osobno postao najdraži izlet. Hvala što si silom prilika morao ubrzati tempo jer mi se VO2 max na Garminu značajno povećao nakon ove ture i sad sam u 10 % svoje dobne skupine. <3

Ivana B.