Dva osvrta na šesti izlet OPŠ 13G Hpd Runolist

Krk 29.10.2023.

Ovaj osvrt pišem puno kasnije pa mi je cijeli izlet već u magli, ali se još sjećam najvažnijih detalja. Početak nas vodi u bus kod Lisinskog gdje svi već shvaćaju da nema jako puno ljudi stoga vodiči počinju zvati/buditi one koji se nisu javili. Tu dolazimo do prvog „junaka“ dana, a to je naš dragi Dino koji dolazi „skoro“ na vrijeme. No da budemo fer prema Dini, nije on bio jedini. Kasnila je još i vodička Tamara, a iz njenog objašnjenja sam shvatio da nije bila sigurna može li ići ili ne.

Dolazak do Baške je protekao normalno uz spavanje i pokoji razgovor onih koji su imali snage. Dolaskom na našu početnu točku svi zamjećujemo jedno poznato lice. To je bio naš veseli Španjolac Havier koji je odvojio današnji dan za druženje s ekipom iako je na Krk došao s obitelji na odmor. Ne smijem zaboraviti ni čestitku našoj Ivani za rođendan, te smo nakon toga krenuli put staze.

Prvi dio izlet prije ručka do Vele Luke je protekao s puno adrenalina. Prelaskom prve plaže nas je sve more dobro „namočilo“, te je većina ekipe ostala malo namočena. Prelaskom plaža i ulaskom u kanjon Vrženica nailazimo na prepreke te nam naši dragi vodiči pokazuju kako ih preći. Odvajamo se u dvije grupe, te je prva(moja) grupa imala malo veću pauzu nego sto smo planirali. Dolaskom u Velu Luku vadi se hrana, neki ublažuju bol na nogama u moru, dok drugi samo iscrpljeno sjede i objeduju.

Ne smijem zaboraviti ni moju susjedu Renatu koja je sa svojim dijelom pripremila „piceka“ za ručak, kojeg je Marko zamijetio te nam nadjenuo ime „Picek Bojna“(ako je neko drugi slobodno me ispravite, taj dio sam zaboravio). Drugi dio izleta je prošao malo mirnije. Nakon jela smo se spremili za povratak preko rta Rebica, krenuli smo dobro, a onda nam je u dobar tempo ušao jedan pas te njegov vlasnik, pa smo morali stati da ga pozdravimo i pomazimo (mislim na psa).Nakon toga hodamo dalje, ali legendarna „picek ekipa“ nam stalno izmiče iz vidokruga pa radimo stanku kako bi se odmorili.

Dolaskom u Bašku idemo do busa gdje skidamo stvari te upućujemo upite vozaču i našem Havieru gdje možemo otići pošto mjesto izgleda prazno. Bio je samo prijedlog za jedan kafić/pizzeriu te je većina tamo otišla (ime neću napisati zbog reklamacije, ali ga se i ne sjećam), osim našeg Mateja koji je otišao na predvečernje kupanje. Atmosfera u busu na povratku je bila obećavajuća kao i uvijek kad je naš glavni vokal Dino u elementu ,uz pomoćne vokale to je bio zaista koncert za pamćenje. Zahvalio bi se svim vodičima, a posebno glavnom vodiču Marku koji je tu ulogu odradio bez ikakvih problema.

Vedro,

Luka Petković

P:S. Budući članovi svih narednih generacija, moj savjet je da nikada ne preuzimate tuđe osvrte jer baš i nije toliko zanimljivo pisati.

Drugi osvrt

Znate onaj dan koji započne loše i naopako pa je sve u tom danu loše i naopako? E pa nedjelja 29. listopada 2023. je imala namjeru biti jedan takav dan ali jednostavno nije imala šanse.

Bila je rezervirana za šesti izlet 13 generacije OPŠ na otok Krk i stazu kroz kanjon Vrženicu. Polazak je bio u 5,30 sati – točno u vrijeme kada je ova gospođa zaprimila Markov poziv i shvatila da je uspješno prespavala pet alarma, a ni onaj dodatni sat zbog promjene računanja vremena nije bio od koristi. Dosta loš početak dana i prije svega loš primjer jednog vodiča mladim nadama školaraca. Srećom, ova priča dobiva zaplet nakon što Dino kasni točno toliko da ja dobijem na vremenu, a generalni stožer najboljih kolega odlučuje da sam dovoljno usput i ukazuje mi neviđenu čast pojavom autobusa u ulici.

Sve navedeno dovelo je do još jedne neviđene časti, a to je da pišem ovaj osvrt. Pa kada se osvrnem na nedjelju 29. listopada 2023., mogu reći da je bila i više nego dobar dan obzirom je počela naopako.

Nakon što nas je otok na samom početku pozdravio valovima i smočio nogice, ovu neustrašivu grupu ništa nije moglo zaustaviti u daljnjem pohodu. I dok je prvi dio ekipe odlučio prohujati s vihorom, ja sam postala dio jedne hrabre ženske skupine, odnosno pješačke bojne koja je rušila granice, strahove i sumnje, usput je našem Marku bila nepresušna inspiracija u smišljanju komplimenata, a na kraju nosi i zasluge za službeno ime ove generacije. Imala sam i svog osobnog vodiča – bravo Aleksandra, tako da je moja funkcija bila svedena na minimum ali zato je uživanje bilo na visokoj razini dok smo gazili otočki krš i uživali u pogledu na more.

Na kraju mogu samo zahvaliti prije svega Dini što je dovoljno dugo kasnio, a onda i svojim kolegama na intervenciji radi koje sam bila dio ovog dana. I na kraju, svaka čast Marku na organizaciji vremenskih okvira u koje su očito unaprijed bila uključena sva moguća kašnjenja jer usprkos svemu, stigli smo točno na vrijeme.

E i još jedna napomena svima – idite spavati na vrijeme! 🙂

Tamara