Dva osvrta na deveti izlet OPŠ 13 G Hpd Runolist
Paklenica 25. – 26.11.2023.
IZLET PAKLENICA…I MALO VIŠE OD TOGA
Ponekad je teško riječima opisati svoje najdublje misli kada su u pitanju stvari koje volimo. Ne kažemo da volimo pisati ovakve osvrte, već više mislimo općenito na planinarenje, a naročito na izlete s veselom ekipom iz PD Runolist.
Svi već znamo da nakon svakog izleta netko od polaznika škole piše osvrt, samo se nekako nadaš da to nećeš biti ti. Tako smo se i nas dvoje nadali, ali ovaj put je Zoran izrekao naša imena. Smješkali smo se (a u dubini: Muko moja!). Nismo baš od riječi pa smo dvoumili da naš osvrt bude nešto kratko, ali slatko, kao neki haiku. Nema tu opisivanja osjećaja, nekog filozofiranja, romantike, nema rime, ukrašavanja…ma savršeno za nas! Ali…ova dva i pol mjeseca naše škole i druženja itekako zaslužuju sve ovo zadnje napisano.
Ipak, red je red pa krenimo od dana PRVOG.
Evo ga, deveti (ZAVRŠNI) izlet 13. generacije OPŠ i konačno ta Paklenica. Jutarnje buđenje je bilo uz pomisao bolje da nisam ni iš’o leć’. Polako smo se skupljali ispred busa i u nekom trenutku shvatili da nas ide samo 13. 13.-ta generacija, nas 13 – sigurno će nas pratiti sreća. U busu su neki spavali, neki pričali, a neki su čim je bus zatvorio vrata otpakiravali sendviče. Naše prvo stajanje bilo je na Ziru jer nema penjanja bez jutarnje okrjepe – kave. Nastavljamo vožnju prema našem cilju i već tada smo naslutili da nas čeka pakleno vrijeme jer je autobus zbog jakih udara vjetra morao silaziti s autoceste i ići starom cestom. Početna točka uspona je bilo parkiralište NP Paklenica i tada kreće pravo razbuđivanje i preispitivanje životnih odluka. Bura nas je cijelim putem šamarala, izmjenjivalo se sunčano vrijeme, mećava i snijeg. Nije bilo lako kročiti stazama uz stijenu Anić Kuka, ali smo zato bili nagrađeni sunčanim vremenom i suhim stijenama kad smo se penjali na vrh. Nismo neki poete pa samo možemo reći da se s vrha pružaju prekrasni vidici. Krenuli smo se spuštati i ono sunce je u času zamijenila mećava i jaki naleti bure. Srećom, puzati i plaziti znamo pa smo se uz ekstra trud i pomoć naših vodiča uspješno spustili s vrha. Da ne duljimo, stigli smo, neki prije neki kasnije, u Planinarski dom Paklenica, ali bez obzira na vrijeme sretni jer smo opet na toplom i jer će naši trbusi uskoro biti puni. Večer se nastavila uz zajedničko druženje i ono najbitnije i najiščekivanije – dodjelu diploma. Jesmo li prošli ispit, orijentaciju i čvorove? Ispada da smo po koječemu mnogo uspješna generacija, primjerice na prvom mjestu su naši izostanci (u prilog tome ide i brojka 13). Zoran kaže da smo kao generacija prošli SVE vremenske uvjete i stvarno, tijekom toga smo shvatili ono što su nam od prvog dana govorili – nema loših vremenskih uvjeta, već samo loše opreme! Svi smo (nekim čudom) dobili diplome, razna priznanja i onda se fešta nastavila do kratko u noć, ipak se ujutro trebalo ustati i nastaviti dalje.
Dan DRUGI.
Dočekalo nas je sunčano jutro, bez vjetra i svima nam je godilo opušteno kretanje, konačno smo mogli promatrati svijet oko sebe a ne samo gledati ispred sebe, u zemlju i brojati kamenje. Preskočimo svo to hodanje i idemo na nama najuzbudljiviji dio – Podzemni grad Paklenice i vježbe penjanja. Jedan dio vodiča je ostao pripremati sve za vježbe penjanja dok nas je drugi dio vodiča proveo kroz Posjetiteljski centar Podzemni grad Paklenice gdje se na zanimljiv i interaktivan način mogu doživjeti prirodne vrijednosti i kulturna baština Nacionalnog Parka i Velebita. Kasnije su i naše vježbe penjanja bile interaktivne i više nego uzbudljive – bila je tu i pokoja koza, superherojski vodiči koji osim što nas uspješno popnu na stijenu, uspješno nas i skinu sa stijene… Sve u svemu – top završetak dvodnevnog izleta!
Ali na stranu ovo uštogljeno opisivanje izleta – prave vrijednosti koje ćemo ponijeti sa sobom su osjećaj zajedništva koji smo u ova dva i pol mjeseca gradili, stvorena prijateljstva od kojih će zasigurno neka trajati i doživotno, osjećaj zahvalnosti prema našim vodičima jer ste nas strpljivo vodili kroz svaki izlet. Bili ste nam i vjetrobrani i suncobrani i dodatna nogica ako je bilo potrebno…pored sve opreme bili ste najbolja dodatna oprema koju smo mogli imati.
Bruno i Antonija
