Dva osvrta na izlet

ZAGORJE: KUNAGORA I KOSTELGRAD  02. 03. 2024.

Prvi

Ne srljajte kao guske u maglu! 

I tako smo ne srljajući, ipak odlučno krenuli na sjeverozapad, prvo da popijemo kavu u Pregradskom kafiću. Prvi put sam u Pregradi. Tamo je i dalje prohladno i maglovito, očekivala sam proljeće, malo sam se zapitala da li sam se dovoljno toplo obukla. 

Anyway, što je tu je, presvukli smo se i krenuli. Prebrojali su nas, svi smo na broju. Uz Gorana, i par iskusnih vodiča bilo je tu i dosta mladih vodiča, čuvaju nas sa svih strana. 

Prva atrakcija – Lenartove stube ili ti stepenice. Ne znam puno o njemu, ali lijepa je šetnica, prelazak iz grada na “brdo”. Drvene su, ima ih cca 400-tinjak, dizajnirane su par stepenica pa ravni dio, zabavno ih je bilo prelaziti.  

Dalje smo nastavili zagorskim bregima preko vinograda i hiži uz pratnju A.G. Šimića. Kao što je u Splitu na svakom drugom zidu Hajduk 1950, ovdje je na svakoj hiži A.G- Šimić.  

“Danas jesmo sutra nismo, tako kaže sveto pismo, Bog će pitat gdje ste bili, ak kod Štrukla niste pili”. 

I tako pomalo, došli smo na proplanak. Livada, blatnjava je od jučerašnje kiše, ali ne smeta. Sljedeća točka Vidikovac. Nismo vidjeli ništa jer je još magla, ali prilika da popričamo i pojedemo sendvič.  

Nastavili smo Herbertovom stazom i vidi-vidi, sreća nam se nasmiješila i kroz oblak se počelo probijati sunce. Magla se diže, svi hvatamo zrake sunca i idemo do najvišeg vrha Kunagora, Bukovski vrh, 552m. Naišli smo na tabelu jestive i otrovne glijve naših krajevima, gledajući fotografije zaključili smo da ima sličnih, pa ti vidi hoćeš li ih brati.  

Idemo do Kostelgrada. Grad Kostel, otud potječe kubura, prvi hrvatski pištolj. Za sve koji niste znali. Kad se popnete s vanjske strane zidina puca impozantan pogled, sad smo uistinu mogli vidjeti gdje smo se popeli jer je sve lijepo osunčano. Tu smo napravili prvu veću pauzu, sjedili smo u grupicama unutar ostataka zidina. Naučila sam da jabuke pomažu drugom voću da brže sazrije. Malo je bio festivalski vibe, samo nije bilo štandova s hranom i pićem, ni stage-a. Bilo mi je baš ugodno, pa mi se i nije dizalo kad je vodič rekao da lagano krećemo. Ustajem i okupljamo se za grupnu fotku u pozadini zidina, okrenuti prema suncu.   I fotka je uspjela. 

Prebrojali su nas i krećemo dalje. Put je uzak, nas je dosta, ali na upozorenje vodiča svi se sklanjamo u desno i propuštamo grupu biciklista. Na putu je bilo dosta suhog lišća, primijetila sam da su nam se svima kao ražnjići zaboli na dno štapova. Sigurno sam ih tri puta uklanjala. I da. Jaglaci. Pratili su nas cijelim putem nadalje u manjim ili većim buketima. Sukob godišnjih doba. Ožujak. To je takvo vrijeme.  

Malo smo se uspinjali, malo silazili i došli do sljedeće točke PK Kunagora. Nude kavu, pivu ili čaj. Milina, za svakog po nešto. Tu smo ostali sat vremena, imaju prekrasnu terasu s pogledom na Pregradu. Gledam grad i najdominantnije je groblje, koje je stvarno ogromno, kao nogometno igralište. U daljini se vidi Sljeme, neki su navodno uspjeli locirati i Sljemenski toranj, ja ga nisam vidjela, vjerovat ću im na riječ. Čula sam jako puno viceva, ali ni jednog se više ne sjećam  Sorry. Zapričali smo se malo sa čovjekom koji je bio planinariti u Peru-u, na Duginu Planinu. Pokazao je fotke, super izgleda, pokazao je i njihovu tržnicu, ali i peruanske policajke na motorima. Sve su utegnute, prokomentirao je.  

I tako se polako dan bliži kraju, sunce je padalo i mi smo se zaputili stazom križnog puta prema Pregradi. Put je bio dosta strm, ali kratak.  

Silazak gotov, pobjeda. Svi smo rumeni i zadovoljni, ulazimo u bus. Čim smo krenuli nazad, počela je kiša. 

Laganini, sve po planu, samo je prokomentirao Goran. 

Marina Đ.

Drugi

Moj prvi izlet s HPD Runolist…˝v:◆

Okupljanje je bilo na standardnom mjestu kod Lisinskog.

Jutro maglovito malo prohladno, ekipa se okuplja, upoznavanje. Puno imena, naravno ne možeš odmah sve zapamtiti pa se još koji put upoznaš, ha ha ha. I

krećemo na put za Pregradu, u busu svi nabrijani, puni energije, nestrpljivi, pričaju doživljaje i iskustva s prijašnjih putovanja…Napokon stižemo u Pregradu na trg

gospe Kunagorske, ali prije nego krenemo put avanture idemo na kavu, čaj, doručak. Uvodna riječ našeg glavnog vodica Gorana i upoznavanje pomoćnih vodiča.

Krećemo Lenartovim stubama (436 stepenica), laganim hodom kroz sumu, livadom, cijelo vrijeme nas prati jutarnja magla uz probijanje sunčanih zraka. Dolazimo do vidikovca na Livadu Velika Ravna di odmaramo i malo se fotkamo. Prolazimo pored predivnih vinograda, sve nekako lagano i opušteno. Kroz šumske stazice

Herbertovom stazom do najvišeg vrha, Bukovski vrh (522 m). Tu sam stisnula prvi žig u svoj planinarski dnevnik, i bas sam presretna :◆v˝.

Nastavljamo put Kostelgrad (utvrda) 400 m, mali odmor, napunimo stomak, još malo fotkanja*ç– ◆ jer želim zabilježiti svoje prvo putovanje. I sunce nam napokon došlo i

obasjalo nas… Dolazak na Japica Kunagora (454 m), laganim hodom dolazimo do PK KUNAGORA (380 m), ljudi moji kakav pogled ono WOW domaćini divni, napokon i

jedno zajedničko fotkanje sa zastavom, stvaranje uspomena    . Poslije pauze i

odmora krećemo stazom Kriznog puta (shvatila sam zašto se tako zove) ha ha ha. Uzbrdice, nizbrdice, sklizak teren.

Dolazak na trg gospe Kunagorske i završavamo naše zajedničko putovanje. Uz puno znoja, skliskih terena, predivnog pogleda, iskustvo na putovanje predivno i ponosna sam na sebe. Divna ekipa, vodiči koji su nam objašnjavali stajališta, sve što nas zanima, pazili na nas da svi uživamo i sretno stignemo na odrediste. Jedno prekrasno iskustvo, i da nastavit ću i dalje otkrivat ljepote planinarenja◆v:˝.

Krećemo busom prema Zagrebu, u busu mir, tišina vi blago umorni ali ispunjeni od našeg avanturističkog puta.

Hvala glavnom vodicu Goranu i pomoćnim vodičima na ovom lijepom izletu.

Marija S.