Osvrt na izlet
„Izvor vode“, Saborsko 29. 09. 2024.
Nakon malko dulje ljetne pauze društveni sam izlet čekala s velikim nestrpljenjem. Izlet kružnom stazom Saborsko – Izvor voda zbog vremena je već jednom bio odgođen, a sad mu je potencijalno prijetila kiša bez kraja i konca koja je padala dan prije. Bilo je čak i pitanja zar ćemo zaista planinariti po ovom vremenu, no glavna vodičica Gabi na to je samo rekla, ”Sutra neće padati kiša”. Laknulo mi je što ipak idemo.
Da, toliko sam se veselila da mi ne bi smetalo ni po toj kiši. Sve to sa sobom nosi neko veselje. Od ustajanja po mrklom mraku, preskakanja jutarnje kave, smrzavanja pred busom, beskrajne vožnje, a onda i klipsanja po blatu… pa do susreta s poznatim i nepoznatim ljudima – svima jednako dragima, jer iako se možda (još) ne poznajemo, sasvim je jasno, baš iz činjenice da smo svi tu na ovo hladno nedjeljno jutro, da nas veže nešto jako jako bitno…
(Možda je ovo zgodan trenutak da se ispričam – nećete ovdje pročitati puno tehničkih informacija. Jesmo, prehodali smo malo više od planiranog, nekakvih 19 km, savladali nekakvu visinsku razliku, ruta nas je vodila uz niz prirodnih posebnosti i povijesnih spomenika, ali na koncu se takvih stvari nikad ne sjećam toliko oštro kao osjećaja sreće što sam u brdu, razgovora o knjigama i koncertima ili preporuka za najbolje štrudle u Gorskom kotaru 😉.)
Jednom kad smo počeli hodati bilo je sasvim jasno zašto je izlet kružnom stazom Saborsko – Izvor voda potrebno održati baš po lijepom vremenu. Krajolik je preeedivan! Iskreno, nisam baš imala previše pojma gdje smo mi to točno (a iz usputnih razgovora znam da nisam jedina), tako da mi je prekrasna, zaista prekrasna priroda u kojoj smo proveli dan bila jedno ugodno i neočekivano iznenađenje. Oštar, prohladan zrak i toplo sunce izmjenjivali su se dok smo hodali po uglavnom crnogoričnoj šumi, ponekad uz rijeku, često uz izvore pitke vode. Putem nismo susreli nikakve divlje životinje, tek jednog simpatičnog malog daždevnjaka.
Bilo je lutanja, vraćanja, neočekivanih strmijih uspona i silazaka, klizavih stazica i krivih skretanja. Kao i u životu, nekad se pođe drugim smjerom od planiranog. Kad pomislim da je ovaj izlet trebao biti nekoliko kilometara kraći, baš mi je drago što se ipak (pr)oduljio. Znam, znam, bus! Raspored! Ali…tako je lijepo biti među planinarima, u prirodi, opušteno i bez nervoze. Čini mi se kao da na tim planinarskim izletima svi jedni od drugih dobijemo ono najbolje. Od dobre volje do neposrednih razgovora o bilo čemu, od znanja o šumskim gljivama do strpljenja i suosjećanja kad su najpotrebniji.
Puno, puno hvala glavnoj vodičici Gabi što nas je povela na ovaj zanimljiv izlet, kako reče, pun iznenađenja. Hvala i pomoćnim vodičima na savjetima, pruženim rukama, šalama i vožnji kući. 😊 Hvala vam, drage planinarke i planinari, na ugodnom društvu kroz ovu lijepu jesenju nedjelju.
Gojzerice su promptno zaboravljene (ipak se najefikasnije čiste sat prije polaska na novi izlet, zar ne?), kava napokon popijena dok listam fotke i odbrojavam do idućeg izleta. Vedro!
Helena
