Osvrt na izlet

VELIKI ZAVIŽAN, VELIKA KOSA, VUČJAK  5. 9. 2026.

Pišem ovaj osvrt kao nova članica HPD-a Runolist. U društvo sam se učlanila ponajprije zbog interesa za izlet u Nacionalni park Sjeverni Velebit, područje koje mnoge privlači svojom raznolikom ljepotom, bogatstvom prirode i jedinstvenim planinskim krajolicima.
Naš izlet započeo je stazom Tragom čovika, koja nas je polako zagrijavala i pripremala za kasnije zahtjevnije uspone. Ugodna šetnja kroz velebitsku bukovu šumu pružila nam je priliku da osjetimo mir i posebnu atmosferu ovog planinskog kraja.
Dolaskom na Babić Siču izašli smo na proplanak koji nam je ponudio prekrasne vidike na sve strane. Prema jugu pružao se pogled na Jadransko more i otoke Rab, Krk, Goli otok i Prvić. Pogled prema istoku otkrivao je velebitske vrhove i krda divljih konja.
Put nas je zatim vodio prema Velikom Zavižanu (1676 m). Na pojedinim dijelovima staze bilo je potrebno dodatno oprezno kretanje te pridržavanje rukama zbog kamenitog i stjenovitog terena.
Nakon zasluženog odmora kod Planinarskog doma Zavižan nastavili smo prema vrhu Vučjak (1644 m), odakle se pruža još jedan impresivan pogled na more, otoke i velebitske vrhove. U tim trenucima posebno se osjeća zašto Velebit toliko privlači planinare – tišina, prostranstvo i netaknuta priroda ostavljaju snažan dojam.
Sve ovo bilo je omogućeno zahvaljujući odličnoj organizaciji izleta, kao i dobroj volji, iskustvu i znanju naših vodiča. Tempo hodanja bio je umjeren i prilagođen svim sudionicima.
Posebno bih istaknula ugodnu atmosferu među članovima društva. Svi su bili vedri, opušteni i susretljivi, pa je razgovor tekao spontano i prirodno. Kao novoj članici, to mi je dodatno uljepšalo cijelo iskustvo.
Hvala vam na predivnom izletu, lijepom društvu i uspomenama koje ću dugo pamtiti. Veselim se novim planinarskim avanturama i ponovnom susretu s planinama koje svojom tišinom neprestano pozivaju na povratak.
 
Anamarija D.