Osvrt na izlet

MONTE SANTO DI LUSSARI (1790 m/nv) & CIMA DEL CACCIATORE (2071 m/nv), ITALIJA 12.9.2026.

Rano rujansko jutro, 4:30 h, ustajanje za izlet. Nisam se dugo ovako rano ustala!

Ali znala sam da će se isplatiti.

Krenuli smo u 5:30, ugodna vožnja autobusom. Probali smo još malo spavati, ali su vozači neumorno pripovijedali.

Pauza za kavicu u Sloveniji, gdje su me, zbog velike gužve u toaletu, svi čekali u busu za nastavak putovanja i zbog toga sada pišem ovaj osvrt. Doduše, mogla sam ranije otići u toalet, a možda sam baš htjela pisati osvrt.

Vožnja kroz Sloveniju bila je maglovita i mistična, nismo znali što nas čeka, ali vjerovali smo u rujansko sunce.Oko 10 h ukrcavamo se na gondolu prema Monte Lussariju. Prvi pogled na ovo slikovito selo i planine bio je prekrasan, a rujansko sunce nije nas iznevjerilo.

Staza je krenula pitomo i lagano te uskoro vadimo štapove i ulazimo u šumu. Put kroz šumu bio je kratak, ali sladak.

Uskoro dolazimo na sipar te vadimo kacige – postajemo ozbiljniji!

Lagani uspon, sipar, sunce i šarene glave. Pričamo o hrani i maštamo o ručku koji nas čeka pri povratku u Monte Lussari, to nam je davalo snagu za dalje.

Zatim postaje stvarno ozbiljno, ostavljamo štapove, stavljamo rukavice i jedan iza drugoga kreće hvatanje sajli i penjanje.

Nekima je to bilo bez problema, a neki su svladali vlastiti strah te su se uz pomoć naših stručnih vodiča uspješno popeli na vrh! Cima del Cacciatore, a na  slovenskom Kameniti Lovac. Prema legendi, krivolovac bez vjere je sa svojom puškom pucao prema svetištu Monte Santo di Lussari, ali taj čin svetogrđa je kažnjen i on se pretvorio u kamen, što predstavlja vrh ove planine.

Svatko je odradio ritual: pozvonio i slikao se pored zvona te time proslavio uspjeh dolaska na vrh. Toliko nas je bilo da je cijeli vrh bio okupiran. Osvojili smo ga! Slikanje, klopa, društvo, uživanje u pogledima.

Zatim smo opet trebali postati ozbiljni jer je došlo vrijeme za spuštanje. Tu su zrakom vladali oprez, lagani koraci, zvuk struganja sipara i padanja kamenčića, pjesma!

Neki veseli članovi spust su popratili pjevanjem dok su neki drugi tiho patili.

Kad smo se svi uspješno spustili natrag na sipar (bravo svi!), već pomalo umorni, bili smo spremni za ručak koji nas čeka u restoranu.

Tako smo do kraja staze nas par pričali cijelo vrijeme o hrani te nam je brzo prošlo vrijeme.

Povratkom u Monte Lussari okupirali smo rifugio u kojem ja ne znam je li im ostalo išta hrane i pića nakon nas.

Jeli, pili, veseli bili! Sve je bilo odlično osim toga što nisu imali dovoljno tiramisua pa smo bili malo tužni, ali drugi desert je popunio tu rupu u srcu.

Neki su uživali i vani na terasi uz kavu, cigaretu i prekrasne poglede na planine.

Nakon ručka svatko je u svom tempu još obišao ovo divno selo, neki su obavili kupnju suvenira kod lokalnih trgovaca, pomolili se u crkvi i još malo uživali u pogledima.

Oko 17 h spuštamo se natrag gondolom do busa i ovdje naš prekrasni izlet završava!

Evo, još smo u busu, pišem osvrt i razmišljam kako su ovakvi izleti jedini dobar razlog za ustati se u 4:30 h. Vrijeme je da se naspavam kao beba!

Ena C.