Osvrt na izlet
VRHOVI OKO BAŠKIH OŠTARIJA 23.11.2024.
Listopadski Runolistov izlet na vrhove Visibaba, Prikinuto brdo i Budakovo brdo uz hodanje malim dijelom Premužićeve staze ponukao me da svakako idem i na vrhove oko Baških Oštarija, jer se prekrasne velebitske vizure tog dijela Jadrana urežu čovjeku u pamćenje i stalno hoće još, još i još. I dok je u listopadu i prvoj polovici studenog bilo bablje ljeto, a činilo se da će tako biti i na samom izletu, neposredno prije samog izleta vrijeme nas je ugodno iznenadilo zahlađenjem i tako željenim snijegom. Šešir mu je siv, crven mu je šal, Snješko nas vodi na zimski bal; Snješko, Snješko, hohooooo, Snješkooooo! Usto je sam dan izleta bio obasjan zubatim zimskim suncem, vrijeme nas nije moglo bolje poslužiti, dan je bio savršen za prvo zimsko planinarenje ove godine.
Na izlet smo išli osobnim automobilima, vožnja je za stražnje sjedalo bila uspavljujuća, dok je suvozačica razgovorom držala vozača budnim. Svi vozači su bili oprezni i pažljivi na poledici na lokalnoj cesti po silasku s autoceste pa smo tako svi sretno stigli u hostel Baške Oštarije na jutarnju kavu prije ture. Kad smo krenuli hodati još kratko je bila magla, a onda je samo odjednom nestala i ukazalo se sunce koje nas je pratilo cijelim putem dalje. Prvi vrh Debela kosa brzo smo osvojili, bio je prilično blizu početne točke i nije bilo ni puno uspona. Za drugi vrh Basaču smo se ipak morali malo više pomučiti, malo više hodati i penjati se. Treći osvojeni vrh bio je Badanj nakon skoro 3 h, a četvrti, vidikovac pod Kizom, nakon 5 h hodanja. Jedva sam ga dočekala jer sam još od Badnja maštala o pauzi za ručak i sendvičima u ruksaku.
To je glavni razlog zbog čega nisam išla na sam vrh Kizu s manjim i vjerojatno manje gladnim dijelom grupe, ali bilo ih je lijepo gledati žvačući kako skakuću impozantnim stijenama poput divokoza. Kuk od pećice i Grabar nismo pohodili, sporije hodanje zbog snijega i rani zimski zalazak sunca su bili glavni čimbenici donošenja odluke da ih ostavimo za neki drugi put, za neki drugi izlet. Nekima je taj drugi put bio već sutra, uz obilazak još nekoliko vrhova uz ta dva, a obišli smo ih i mi iz grupe barem preko fotografija koje su nam poslali. Sve u svemu izlet je bio odličan, uz uvijek impresivan Velebit, snijeg, sunce i dobro društvo, prava snježna idila.
Bilo je zabavnih trenutaka, recimo neki padovi i proklizavanja, koji su nas baš nasmijali, gdje je moja malenkost dala svoj obol kao i obično; dodajem i da teren nije bio nimalo lak uz snijeg i ponegdje na stijenama poledicu, iako nije bio za mini dereze. Prije kraja hodanja nagrađeni smo još i malim bljeskom divljine, barem one animalne koju nažalost (ili možda na sreću) rijetko srećemo na planini, naime čopor divokoza je proskakutao ispod staze i odskakutao dalje svojim putevima. Izlet je upotpunjen večerom na istom mjestu gdje smo popili i jutarnju kavu, nažalost nije bilo sarme, ali uz dobro društvo i puno smijeha lakše smo prebrodili tu za neke od nas žalosnu činjenicu.
Inače, prijevoz Modus bilo je ime moje WhatsApp grupe za dogovor prijevoza, ni na dan izleta nije mi još došlo do mozga zašto, shvatila sam to tek kad sam tjedan dana kasnije išla po zimske rukavice ostavljene u prtljažniku auta u susjedni kvart. Tek tada sam, telefonski navođena od vozača s balkona s pogledom na parking iza zgrade, vidjela da na automobilu piše Modus, uz svima poznati logo romba. Ekipa Modusa na povratku je bila živahnija nego u ranu zoru, baš smo se dobro zabavili raspredajući o svemu i svačemu, izdvajam vođenu turu kroz Dugave na samom kraju.
Vozač iz Matice, suvozačica iz Željezničara, Runolistašice na stražnjem sjedalu, šarena ekipa. Vozač nas je još i prije zabavio i svojim toplim rukavicama od tamnoplavog flisa s određenim natpisom, a moram pohvaliti i njegove fotografske vještine i talent, s užitkom sam pogledala baš sve fotografije i to više puta. Svemu dođe kraj pa tako i ovome izletu, povratkom u Zagreb prebacili smo se u regularan svemir zvan život i ostavili ovaj divni planinarski paralelni svemir iza nas (pozdrav dragoj članici AktivNature), do slijedećeg izleta. Pridružite nam se, nećete požaliti! Osim možda zašto to već prije niste napravili.
T.R.