Osvrt na izlet
“LUBENICE – MJESTO NA KRAJU SVIJETA” (OTOK CRES) 26. travnja 2025.
U kišno i mračno jutro skupila se grupa planinara sa željom istražiti „mjesto na kraju svijeta“ – Lubenice na otoku Cresu. Krenuli smo u 5:30 sati uz pohvale vodiča Igora za točnost i obećanje lijepog i sunčanog dana. Po putu nas je pratila kiša, a po dolasku na otok Krk naziralo se razvedravanje.
Stigli smo u trajektnu luku Valbiska na otoku Krku dovoljno rano pa smo vrijeme prije polaska trajekta za otok Cres iskoristili za posljednje osvježenje u obližnjem kafiću prije napuštanja civilizacije. Na trajektu smo pronašli mjesta s kojih ćemo moći uživati u prvim zrakama sunca koje se probijalo kroz oblake i pogledom na morski krajolik.
Nastavili smo vožnju zavojitom otočkom cestom po otoku Cresu do mjesta Valun koji nam je bio početna točka uspona. Do tada se sunce već pokazalo u punom sjaju pa smo se prikladno opremili i krenuli stazom prema mjestu Pernat koje se nalazi na 240 m visine. Staza prema Pernatu bila je ugodna, ograđena suhozidom gotovo cijelom dužinom, a bogata vegetacija pružala nam je hlad pa smo bez teškoća stigli u selo Pernat.
U selu Pernat žive samo dvije stanovnice, od kojih nas je jedna dočekala zvonjavom iz kapelice Sv. Jurja u podne, a vodič Igor zahvalio se gospođi darovima koje je obzirno pripremio. Nakon što smo se kratko odmorili i dopunili zalihe vode na česmi u selu, zahvalni na toj mogućnosti, nastavili smo put prema Lubenicama. Stazu smo prolazili bez napora uz čavrljanje vesele grupe dok su nam ugodni mirisi otočkog bilja probudili osjetilo njuha.
Prije dolaska u Lubenice zastali smo na mjestu s kojeg se pruža najljepši pogled na more, okolinu i plažu Sv. Ivan, koja se nalazi u uvali, a privlači pažnju tirkiznom bojom mora. Uživali smo u prekrasnom pogledu i fotografiranju pa smo se na vidikovcu zadržali nešto duže od planiranog vremena.
Nakon kratkog hoda stigli smo u Lubenice koje se nalaze na vrhu brda na 378 m visine i imaju svega šest stanovnika. Lubenice čine kuće od kamena opasane kamenim zidom na litici preko kojega se pruža još jedan prekrasan pogled na more i Istru, a u središtu je crkva Sv. Antuna. Malo smo se zadržali uživajući u osjećaju povijesnih vremena s obzirom na to da su Lubenice netaknute razvojem moderne civilizacije.
Spust prema plaži Sv. Ivan bio je izazovan zbog kamenite podloge i izloženosti suncu pa su žamor u grupi zamijenili koncentracija i oprez. Nakon otprilike 45 minuta spuštanja stigli smo do plaže koje je izgledala kao oaza, a činilo se da par koji je uživao u samoći na plaži nije bio oduševljen invazijom planinara. Oslobodili smo se planinarske opreme i zauzeli pozicije na plaži, a dok je većina uživala samo u pogledu na more i sunčanju, najhrabriji su se i okupali. Odmor uz ručak iz ruksaka bio je prožet mirisima mora, a sunce nam je punilo energiju uz povremeno osvježenje laganog povjetarca.
Poslije takvog odmora bilo je teško motivirati se za novi uspon prema Lubenicama, ali alternative za povratak nije bilo. Nakon početnog oklijevanja brzo smo uhvatili ritam i začas bili opet u Lubenicama. Dočekao nas je snažan vjetar koji nije rijetkost u Lubenicama izloženima na litici pa nas je svojim naletima podsjetio koliko je vrijeme na vrhu promjenjivo. Ubrzo smo se uputili prema autobusu stazom Via Apsyrtides koja je bila dobrim dijelom izbetonirana i blago strma pa je povratak djelovao kao lagana šetnja za kraj izleta.
Dok smo napuštali Cres autobusom ispratili su nas bjeloglavi supovi iz zraka i mnogobrojne zaigrane ovčice duž ceste sa zemlje. Mrak se već počeo spuštati pa nas je noćna vožnja trajektom na povratku uspavala za vožnju prema Zagrebu. Izmoreni nakon dugog dana, spavali smo uživajući u zvukovima kiše koja udara po autobusu, svi osim vozača koji se trudio sigurno nas vratiti doma, što je i uspio.
Za uspjeh ove zanimljive i nezaboravne avanture zaslužni su, osim dobre ekipe, glavni vodič Igor, kao i pomoćni vodiči Anita, Nikolina, Dantea, Lorens i Silvestar, koji su nas profesionalno i sigurno vodili, prilagođavajući se stalno željama i potrebama grupe.
Marijana M.
