Osvrt na izlet

Lička Plješivica dana 17.05.2025. (subota)

Osvrt na izlet na Ličku Plješivicu i posjet bazi Željava – dan za pamćenje

Nakon cijelog tjedna koji je prolazio u napetom iščekivanju i praćenju prognoze, subotnje jutro nas je napokon počastilo povoljnim vremenom. Lička Plješivica – planina surovih vremenskih mijena i samo jednom markiranom stazom – bila je izazov vrijedan svake pažnje. Okupljamo se rano, šarolika planinarska ekipa, svi nasmijani i puni iščekivanja. Nakon prve kave u motelu Borje i kratke vožnje, započinjemo uspon iz zaselka Mihaljevac, okruženi ravnicama punim konja, krava i ovaca – prava lička razglednica.

Već pri samom početku jasno je da staza neće biti lagana – uspon je stalan, bez predaha. No okruženje očarava: ulazimo u šumu prašumskog tipa, gdje lagani vjetar donosi olakšanje, a priroda nas potpuno uvlači u svoj ritam. Nakon nešto više od dva sata stižemo na vrh Male Plješivice, a zatim nastavljamo do glavnog vrha, gdje nas dočekuje jedan od najljepših pogleda u Hrvatskoj.

Pješačenje po stazama koje vijugaju rubovima planine donijelo je trenutke potpunog mira, daleko od gradske vreve. Na vrhu Plješivice osjetili smo snagu prirode i tišinu koja liječi dušu.

Sam vrh dijeli Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu – granica prolazi točno tim grebenom. Ispod nas se nalaze ostaci bivšeg vojnog kompleksa – betonski objekti, ulazi u tunele, antenski sustavi. Istražujemo vojne tunele, onoliko koliko sigurnost dopušta – tišina i hladnoća podzemlja kao da još uvijek čuvaju tajne prošlosti. Cijeli kompleks djeluje kao spomenik vremenu i sustavu koji je nestao, a danas tiho podsjeća na svoju nekadašnju važnost.

Na vrhu radimo dužu pauzu – jedemo, odmaramo, smijemo se, upijamo svaki trenutak. Pogled se otvara u svih 360 stupnjeva: prema zapadu se pružaju konture Plitvičkih jezera i Medviđaka, dok se prema jugu vidi cijeli lanac Ličke Plješivice sve do najvišeg vrha Ozeblina i Kremena. Na istoku se nižu Koreničko i Bijelo polje, a dalje prema Krbavskom polju, dok se na sjeveru pruža pogled prema dolini Une, Cazinskoj krajini, Bihaću i planinama Bosne i Hercegovine. Obzor je bez kraja, a nebo čisto, kao da je sve oko nas jedno veliko planinarsko platno.

No pravi dojam ostavio je posjet Željavi – nekadašnjoj vojnoj bazi skrivanoj unutar planine, jedinstvenoj po svojoj veličini i tajanstvenosti. Ulazak u betonske tunele, gdje je nekoć odjekivao zvuk mlaznih aviona, podsjetio nas je na burnu povijest ovih krajeva. U kombinaciji s prirodom koja neumorno osvaja natrag ovaj prostor, Željava danas izgleda kao mjesto gdje prošlost i sadašnjost žive u tihoj simfoniji.

Obilazmo goleme betonske tunele, gdje na trenutke nestaje svaka zraka svjetla. U jednom trenutku, gasi svjetiljku – tama je potpuna, gusta, tiha. A onda, poput scene iz filma, uključuje bateriju i igra sjena oživljava zidove tunela – figura, svjetla, siluete – istodobno zastrašujuće i očaravajuće. Na kraju, u daljini, vidimo i svjetlo na kraju tunela – doslovno. Taj simbolični trenutak, u tišini podzemlja, duboko se urezuje u pamćenje. Priča o povijesti, tehnologiji i propasti ovog kompleksa dodatno pojačava dojam – kao da smo proživjeli filmsku sekvencu.

Povratak u Zagreb prošao je u tišini ispunjenoj zadovoljstvom. Umorni, ali ispunjeni, sjećat ćemo se ovog dana još dugo. Hvala svima na dolasku, na energiji, osmijesima, zajedništvu. Bio je to dan kada smo osvojili puno više od samog vrha.

Posebna zahvala ide našem glavnom vodiču – na izvrsnom odabiru izleta, ali još više na njegovoj toplini, hrabrosti i zaraznoj energiji koja nas je sve nosila tijekom dana. Hvala i pomoćnim vodičima Dantei i Alojzu – na brizi, strpljenju i stalnoj motivaciji koja nas je vodila kroz svaki uspon i spust. Ne možemo ne istaknuti Viga i Svena – dečki, hvala što ste nas sigurno doveli do busa i budno pazili, čak i kad se činilo da nas iz sjene promatra šumski gospodar – medvjed.

Ovaj izlet nije bio samo hodanje i razgledavanje – bio je to put kroz vrijeme i prostor, podsjetnik na snagu prirode i ljudsku povijest. Toplo preporučujem svima koji traže avanturu, introspektivu i neponovljiv spoj povijesti i prirode.

Vedro, prijem!

Iva