Osvrt 

Ivanščica iz Lobora  29.07.2023.

Evo i mene su ”zeznuli” za pisanje osvrta nakon samo četiri izleta sa veselom družinom Runolista. Tako mi i treba kada pečatiram dnevnike pred svima gdje upisujem svoje male doživljaje. No, sve su to  čari ovakvih izleta 😊 pa evo i mog osvtra sa lijepe nam Ivanšćice.

Nekako mi je i bila želja popeti se na Ivanščicu pa je logično i bilo kada sam vidio raspis da se prijavim. Međutim, kako se bližio datum zadnjeg nam izleta prije ljetne pauze bilo je sve izglednije da ću izostati na izletu. No, na kraju se se sve ipak posložilo, te tri dana prije samog izleta uz provjeru kondicije dogovaram se sa našim glavnim vodičem Tomislavom i grabim zadnje mjesto kod Filipa u autu.

Pa krenimo…. buđenje prije zore i Filip nas, sa već polupunim autom, kupi kod City Centra East te krećemo u 05:30h put prema Loboru. A prednost ranog buđenja je što uhvatiš i sam izlazak sunca i odmah ti je nadolazeći dan već u startu ispunjeniji 😊.

Filip nas je sigurno dovezao u Lobor i prije planiranog vremena sastanka pa čak i prije nego li se „normalni“ kafići otvaraju. Tako da smo sjeli u Lovac, jedini otvoreni kafić prije 7h (ako su ga uopće i zatvarali 😁). Ubrzo se ekipa počela okupljati, te sada već vidim i neka poznata lica sa prijašnjih izleta, dok druge još upoznajem.

Nakon ispijanja jutarnjih toplih napitaka i pokojih zalogaja raspoređujemo se u automobile da se prevezemo do početne točke polazišta, a jedan ostavljamo jer se vraćamo na povratku do kafića naravno 😄.

Polazištna točka ovog izleta je kod Zagorskog vodovoda gdje oblačimo svoju planinarsku opremu te uz provjeru od strane Tomislava koračamo u šumu vila. Vesela družina se uputila prema našem prvom odredištu vrhu Skalovka koja se nalazi negdje na pola puta do našeg krajnjeg cijlja i vrha Ivanšćica.

Nakon lagane šetnje i zagrijavanje uz potok, dolazimo do križanja dviju staza te prelazimo preko potoka i ulazimo u hlad šume. Naš glavni vodič je bio jako obziran prema nama te isplanirao rutu kroz šumu kako nas sunce ne bi spržilo. Kasnije se ispostavilo da je u zadnjim redovima bilo nekog mrmljanja na rutu, a Tomo je previše štucao 😁😄.

No hlad ne znači i lakša ruta, a to smo se vrlo brzo i samo uvjerili te samim ulaskom u šumu penjemo se na strmi uspon, a na jednom mjestu je bio i konop za pripomoć za uspeti se. Do prve kraće pauze i hvatanja zraka, prve kapi znoja su se već nazirale, ali to nije razlog da ne nastavimo dalje 😊. Dok smo se polako, ali sigurno penjali, u jednom trenutku nestala je jedna motorola.

Čak dva vrlo sumnjiva pomoćna vodiča su se dobrovoljno javila za ići nazad u potragu, a u nama se probudila sumnja kako je sve iscenirano (pa čak da je i pomoćna vodička kojoj je ‘ispala’ motorola bila u toj spletki) ne bi li svoje nepce počastili nekim hladnim napitkom 😁😄.

Nastavljamo dalje i stižemo do prvog nam odredišta vrha Skalovka 766m te uz kraću pauzu i okrijepu nastavljamo dalje kroz manje i lakše, ali i nešto teže uspone prema krajnjem cilju.

Dolaskom na vrh Ivanščica 1060m svi se okupljamo i radimo zajedničku fotku na piramidi. Sa piramide, iako je bila lošija vidljivost, pogled je bio prelijep i neprocjenjiv. Sav napor se brzo zaboravlja, tim više kada je hladna piva na pameti 😊.

Veseli i zadovoljni samim sobom sa još jednim uspješnim usponom, idemo na osvježenje u planinarsku kuću – Pasarićeva kuća i pečatiranje planinarskih dnevnika.

Nakon ugodnog druženja i osvježenja nastavljamo svoj put, ovog puta nizbrdo…. barem smo tako mislili 😄.

Ne sjećam se da sam se ikada više penjao na silasku sa planine. Ali s grahom koji nam je Tomo osigurao i hladnom cugom na pameti, ništa nije teško. Naša sljedeća odredišna točka je bila planinarska kuća Majer 591m. No kako smo se kretali gore dolje pri silasku, došli smo do jedne male ‘raskrsnice’. Tu se pred nama nalazila jedna strma uzbrdica te za one malo odmornije i željne pečata dodatni izazov. I kako me je jedan moj dobri prijatelj nazvao žigomat, pa kad smo se već tamo našli, zašto ne. I tako se skupina podijelila na jednu manju skupinu žigomata i željnih izazova koji su se uputili na vrh Belige 974m, a ostatak društva je nastavio svoj put malo lakšom stazom prema Majeru. Ne zadržavamo se previše na vrhu i nastavljamo dalje kako bi se našli sa ostatkom ekipe i nastavili zajednički put.

Dolazkom u Majer uspjeli smo uhvatiti nešto hlada pod suncobranom pa smo se svi zgurali za ručak i hladno osvježenje i kavu 50-50 (pola kava-pola soc 😂). A neki su imali i gatanje iz šalice 😆.

Nakon odličnog graha, osvježenja i odmora treba se punih trbuha nastaviti kretati. A ni manje ni više, naš dragi vodič nam je spremio poslasticu da se uspemo na Oštrcgrad 746m, što iznosi 155m visinske razlike od Majera. Nakon dobrog zagrijavanja, kratko se zadržavamo za predah i poglede te uzimanje još pečata i nastavljamo se napokon pomalo i spuštati (bilo je i vrijeme 😊).

Krečući se kroz šumu i makadam otvara nam se pogled na našu Medvednicu u daljini. Na kratko zastajem s mišlju kako mi nedostaje jer već neko vrijeme nisam bio zbog oluje i lošeg vremena koje nas je u posljednje vrijeme pogodilo.

I dalje smo znali ići gore dolje po bregima, ali onda smo došli do trenutka kada dolazimo na šumski put i naglo se spuštamo prema dolje po prašnjavom putu. Nakon već nekih 18km u nogama i preko 10h izleta, spuštamo se u civilizaciju te se okupljamo tamo gdje smo se ujutro i našli, ali ovog puta na hladnom osvježenju. Nakon druženja, lagano se pozdravljamo i upućujemo se svatko na svoju stranu.

Ono što nosim kao jedan podsjetnik sa ovog izleta je da ne podcjenjujem planinu. Nekako sam mislio da će ovo biti lagana šetnja kroz utabane šumske staze, što i nije bilo baš tako. Ipak se trebalo i potruditi što mi je zapravo izazvalo i zadovoljstvo.

Iako još do prije nekih godinu dana se nisam vidio u planinarenju, otkrio sam da mi je to mala svojevrsna meditacija u hodu. Zapravo, ovakvi izleti mi pune baterije za nadolazeći tjedan.

Hvala našem glavnom vodiču i svim pomoćnim vodičima koji su budnim okom pazili na nas na našem izletu i tjerali nas. uvijek denso uz već poznati uzvik PAZI AUTO.

Naoštrite štapove i uglancajte gojze za neka nova penjanja i pustolovine.

Do novih zajedničkih druženja vedro 🙂.

Napisao Goran G.